Thread by @elisbektas

Pošto sam ja prema fukari i umno inferiornim bićima uvijek osjećao neku vrstu sažaljenja i samilosti, to ću ovu objavu napisati normiranim jezikom, da se ta fukara iz polutame ne bi morala zlopatiti sa protohumskim. Zahvaljujući Allahovoj milosti, Sarajevo nikad nije oskudijevalo

u doušnicima, koji svoj zanat upražnjavaju iz čiste ljubavi prema njemu, ne tražeći ništa zauzvrat, te tako i ja imam svog doušnika među minderlijama koji se okupljaju u mejtaškoj tekiji i koji je obavio izvrstan obavještajni posao na okupljanju halke u prošli četvrtak,

nakon jacije, snimivši i dostavivši mi konverzaciju koja se tom prilikom vodila između pristutnih, a kojoj je moja malenkost bila udarna tema.

To što je Halil Brzina, ovaj put posjetivši tekiju u svojstvu gosta, mene označio kao gurbeta, njegovo je posve legitimno pravo

na iskazivanje lične impresije, a taj iskaz nije čak ni činjenično netačan, jer u jednom od svojih značenja on upućuje na čovjeka koji se spodbija po tuđini. A svakom mislećem čovjeku svijet je, pa čak i onaj njegov dio gdje je rođen i gdje obitava, nužno i neumitno - tuđina.

Nije problem ni to što je na tom sijelu dogovorena mala medijska ofanziva protiv mene, u kojoj će, sasvim predvidljivo, na glavnom pravcu napada nastupati magazin Stav, u čijem zapoviedničtvu nije odlučeno još samo to hoće li u prvom ešalonu nastupati anonimni Drnišlić ili

neanonimni Resić ili neko treći, a na pomoćnom pravcu napada lako bi se mogao naći ni više ni manje nego bivši predsjednik kulturno-prosvjetnog društva Preporod, Lavić.

Već sam rekao da sam milostiv prema fukari, pa ću im evo olakšati posao tako što ću se unaprijed saglasiti

sa svim ideološkim optužbama koje mi oni stave na teret, no za svaku činjeničnu pogrešku i manipulaciju faktografijom potrudiću se da konačno shvate sadržaj pojma moderno građansko društvo te pojma pravna država.

No problem je to što je tokom sijela u mejtaškoj tekiji

lažni ranjenik i šejh čija je titula sumnjivog porijekla, Halil Brzina, zahtijevao da se ja - maknem. Imajući u vidu da ja ne zauzimam nikakav položaj u ovom društvu s kojeg bih se mogao maknuti, upotreba tog glagola ostaje u najmanju ruku zabrinjavajuća. Ne za mene, ja sam se

davno izljubio, pozdravio i rastao sa strahovima od takvih invektiva, već upravo za Halila Brzinu, koji bi za vlastito dobro trebao što hitnije posjetiti modernizovani psihijatrijski odjel u koševskoj bolnici i tamo potražiti stručnu pomoć za svoju izopačenu percepciju stvarnosti

u kojoj on još uvijek sebe vidi kao nekog ko je pozvan da zahtijeva i traži - maknuće ljudi.

Ja sam sklon vjerovati da u tom glagolu nije sadržano nikakvo terminalno značenje, već obična frustracija isluženog đuturuma koji u selektivnom zaboravu i u glumi pokušava naći pomirenje

sa vlastitom biografijom, i da je tu riječ o običnom vapaju da se moja malenkost na neki način i koordiniranom akcijom istomišljenika Halila Brzine, udalji sa društvenih mreža. Meni to ne izgleda strašno, no kada bi imali mrvu pameti, užas takve svijesti trebali bi vidjeti upravo

ljudi iz neposrednog okruženja Halila Brzine, koji sebe smatraju sljedbenicima političke i svake druge misli rahmetli Alije Izetbegovića, koji je svojevremeno i sam, istina, puno rigidnije, bio maknut zbog mišljenja i govorenja.

A najveći problem u čitavom tom slučaju opet

nije problem čiji bih teret ja trebao osjećati, već je to belaj za društvo iz tekije, koja je godinama bila Bastilja za informacije, i iz koje nijedna informacija nije mogla lako uteći, a sad evo izlaze udobno smještene u pametne telefone. Paraideološki i zakulisni centri moći,

uspostavljeni na trulim temeljima i na licemjerju, dijalektički su nužno skloni entropiji i urušavanju brže no što se nadaju, a jedan od prvih znakova propasti upravo je narušavanje bezbjednosne kulture i pojačan odliv informacija.

Ovu objavu ne bih možda ni pisao kada bih bio čvrsto siguran da mi je jasan sadržaj glagola maknuti upotrijebljenog uz moje ime, no kako već rekoh, sklon sam vjerovati da je riječ samo o đuturumskom jedu i gorčini, no jednako sam sklon i da u dunjalučke stvari vjerujem

samo uslovno, pa je ova objava i neka vrsta mog pre-emptive blow i upozorenja da neću trpjeti nikavu agresiju.

Ja sam, eto, zasad imao toliko. A Allah najbolje zna