Thread by @PlamenkoM

Ovo je prejako:
Dragan Truhli: Podigli nam spomenik, a mi živi
"'Na ovom mjestu je tijekom svibnja i lipnja 1945. godine izvršen zločin nad učenicima Domobranske dočasničke škole, posebnih odjeljenja karlovačke gimnazije, kao i nad pripadnicima hrvatskih oružanih snaga.

Broj žrtava nije poznat, cijeni se od 400 do 600 osoba, a imenici razrednih odjeljenja ove dočasničke škole se nalaze u Državnom arhivu Karlovac.'
To piše na spomen obilježju, koje su usred šume na području Babine gore kod Karlovca za vrijeme prošlogodišnjih

Dana hrvatskog šumarstva svečano podigli predstavnici Uprave šuma Karlovac. Obilježje je tom prilikom posvetio dekan Mrežnićkog dekanata, prečasni Milan Pavlek, a prigodni govor u čast 'mučki pobijenim učenicima domobranske škole' održao Mladen Šomek iz lokalnog ogranka

Hrvatskog društva politićkih zatvorenika.
Događaj sam po sebi nije bio nimalo neuobičajen, jer od devedesetih godina naovamo, kada se o partizanskim
poslijeratnim zločinima počelo govoriti nešto glasnije, niklo je u Hrvatskoj na desetke takvih obilježja.

Ali, ovo na Babinoj gori moglo bi u jednom detalju biti jedinstveno. Naime, 77-godišnji Dragan Truhli iz Zagreba, jedan od živih bivših učenika Dočasničke karlovačke srednje škole, tvrdi da žrtve u čiju je čast obilježje podignuto, uopće ne postoje.

'Kategorički tvrdim da je to neistina. Svi smo mi 4. svibnja 1945. godine vlakom prebačeni u Zagreb, u Zastavničku školu, koja je bila u Ilici 242, a poslije u Crveni križ na Jordanovcu.

Možda su te priče krenule iz neznanja jer smo odjednom nestali iz Karlovca pa je netko pomislio da smo pobijeni. No većina je mojih kolega poslije razmještena po drugim školama u zemlji i s mnogima sam se znao čuti još godinama nakon rata...',

priča Dragan Truhli, koji je za podizanje spomenika saznao čitajući interni list Hrvatskih šuma. "

@threadreaderapp unroll please