Thread by @elisbektas

Čatrnja

dok bijah mladić često sam odlazio u basilije jer sam volio duge šetnje i još duže poglede
i jer sam se nadao da ću gore pronaći ostatke davno srušenog hrama
izgubljeno blago ili barem neko dobrodušno mitsko biće
da mi bude ljubimac i drug u igri i jer sam
zelen još

vjerovao da će me bregavske nimfe slijediti u stopu

pamtim a ima tome i trideset godina staricu što u sjeni košćele
prevrće kragne na košuljama svog sina
koji se neće vratiti iz pretprošlog rata

pozdravih uljudno a ona me ustavi na kafi

i još mi ponudi osvježenje sladuncima i vodom iz čatrnje

onda mi u tačno dvadesetpet rečenica izdeklamova čitav svoj život ne izostavljajući ni velike potrese koji su uzdrmali svijet

tužne i usamljene starice znaju da se sve važno može iskazati u tačno dvadesetpet rečenica

prošlo sam ljeto bio u basilijama
šipci još ne bjehu dozreli a staricu i košćelu posjeklo je vrijeme
ili su ih dobrodušna mitska bića odvela sa sobom

nije bilo nikog koga bih pozdravio i kome bih ispričao svojih dvadesetpet rečenica
i ko bi me ponudio kafom i vodom iz čatrnje

zato sam podigoh poklopac i zahvatih vodu iz tame

kad se privikla na svjetlo prepoznala mi je lik
pa se osmjehnu i zaplaka od sreće i stade me ljubiti svud po licu

ne može sakriti radost
što sam se vratio
iz rata