Getoizacija preostalih srpskih naselja na centralnom Kosovu vidljiva je iz zraka. U atarima srpskih sela posljednjih godina nastaju nova, albanska naselja, na privatizovanom zemljištu nekadašnjih poljoprivrednih zadruga ili na zemljištu kupljenom od lokalnih Srba. Lokalni Srbi 👇
ovu pojavu doživljavaju kao specifičan oblik pritiska u cilju postepene promjene etničke slike tog područja.
Na gornjoj slici vidimo primjer ove pojave južno od srpskih sela Laplje Selo i Preoce. Na isječku topografske karte na ovoj slici vidimo stanje na istom području 1984.
Kada je riječ o srpskim naseljima na centralnom Kosovu koja su preostala nakon 1999. i 2004, etnička struktura je najviše izmijenjena u Čaglavici, srpskom naselju koje je najbliže Prištini.
Trenutno stanje u Bresju i Ugljaru, dva srpska sela pokraj Kosova Polja, nekadašnjeg najvećeg srpskog naselja na Kosovu. Bresje takođe više nije pretežno srpsko naselje.
Stanje 1984.
Septembra 1999. albanski nacionalisti su u nekoliko terorističkih napada ubili nekoliko i ranili nekoliko desetina Srba u Bresju, nakon čega su lokalni Srbi pretežno napustili to selo. arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/1999/09…
Na kraju, ovaj tekst kao dobra ilustracija zebnje Srba sa centralnog Kosova (uprkos na momente prizemnoj retorici). standard.rs/2020/11/19/pis…
Juče sam bio sa svojim Slavoncima u Kusonjama kod Pakraca, na komemoraciji povodom 80 godina od ustaškog zločina nad mještanima toga sela. Trinaestog avgusta 1942. ustaše su u Kusonjama izvršile dotad najmasovniji zločin u Slavoniji, van logora. Toga dana ubijeno je u selu ili
otjerano u logore Jasenovac i Stara Gradiška oko dvije trećine od oko hiljadu stanovnika koliko su Kusonje imale 1941. Zločin koji su ustaše počinile u selu bio je dotad najmasovniji masakr nad stanovnicima nekog srpskog sela u Slavoniji. U dva seoska bunara i u seoskoj
pravoslavnoj crkvi ubijeno je najmanje 250 mještana. Žrtve su polužive ili žive bacane u bunare ili su žive zapaljene u crkvi.
Episkop budimljansko-niksicki Metodije je pre nekoliko dana javno velicao Pavla Djurisica. Djurisic je najveci zlocinac medju cetnickim komandantima. Njegovi cetnici su januara i februara 1943. pobili na hiljade muslimanskih zena i dece 👇 vijesti.me/vijesti/politi…
na podrucju Polimlja i zapadnog dela Sandzaka.
Osim toga, Djurisic je bio dosledan saradnik talijanskog fasistickog i nemackog nacistickog okupatora. Djurisiceva ratna uloga je nesumnjivo zlocinacka, kolaboracionisticka i sramna za svakog ko ima imalo istorijske svesti i drustvene odgocornosti.
Još jednom o skandaloznoj sudskoj rehabilitaciji Nikole Kalabića. Kalabić je bio nesumnjivi ratni zločinac, o čemu najbolje svedoče četnički izvori, poput ove depeše koju je Kalabić 29. 12. 1943. poslao Draži Mihailoviću. U depeši Kalabić priznaje da je upravo on odlučio 👇
da 25. 12. 1943. u Kopljarima kod Aranđelovca njegovi četnici izvrše masovni zločin. Toga dana kalabićevci su u Kopljarima zaklali 20 i streljali dvoje meštana. Među ubijenima je bilo sedam žena i devojaka (dve zaklane devojke bile su maloletne). Kalabić je prethodnog dana
boravio u selu i potom je naredio Radojku Milosavljeviću, zapovedniku 1. bataljona 2. (orašačke) brigade Korpusa gorske garde da izvrši klanje u Kopljarima. Naravno, Kalabić je u depeši Mihailoviću slagao da su poklani Romi odlazili u nekakve akcije. Romi iz Kopljara su poklani
Najbolje dokumentovani zločin u Jugoslaviji u Drugom svetskom ratu dogodio se na današnji dan, 22. 4. 1941. u Pančevu. Ova fotografija se nedavno pojavila na jednoj internet aukciji, pri čemu je navedeno da je reč o vešanju partizana u Rusiji. Prodata je za nerealnih 230€ 👇
Iako je na fotografiji okrenut leđima, nije mi bilo teško da prepoznam pančevačkog nacistu Hermana Bruma, koji je na pančevačkom pravoslavnom groblju dobrovoljno izvršio vešanje svojih 18 sugrađana. Brum je poginuo 1943. kao pripadnik 7. SS divizije Princ Ojgen.
Sačuvan je velik broj fotografija ovog zločina. Sačuvane su fotografije sa insceniranog suđenja, zatim fotografije sprovođenja žrtava prema stratištu, kao i fotografije egzekucije, kako vešanja na groblju, tako i streljanja uz grobljanski zid na Novoseljanskom putu.
Vlasti RH su i ove godine podržale javno viktimiziranje ustaša na Udbini. Iz Crkve hrvatskih mučenika na Udbini odlično se vidi obližnje srpsko selo Jošan. U tom selu, udaljenom 2-3 km od crkve, udbinske ustaše su septembra 1942. pobile 338 meštana. index.hr/vijesti/clanak…
Vidjećemo kako će ove godine reagovati mediji na viktimiziranje ustaša na Udbini. Primjer prošlogodišnjeg skandaloznog odnosa mainstream medija na ovu temu. jutarnji.hr/video/news/u-u…
Kad je neko mentalno zarobljen u 1990. i frustriran što u Srbiji nije "na vreme" izvršena dekomunizacija. A o dekomunizaciji partizana možeš samo da sanjaš. I tu ti neće pomoći stereotipi o saradnji komunista i ustaša i stvaranju novih nacija.
Zatim je tu omiljena fantazija o nacionalnom pomirenju tj. pomirenju četnika i partizana, gde bi se sugerisalo da su oba pokreta bila podjednako dobra i loša, samo je istorija pokazala da su četnici bili u pravu.
Dekomunizacija partizana je, inače, omiljena disciplina tzv. liberalnih antifašista, od Vardara do Triglava.