Cannavaro je nadigrao Garciu, a obrana Istre je zabrinjavajuća 🧵
Istra se je branila u 4-4-2 formaciji u kojoj napadački dvojac pritišće stopere i istovremeno pokrivaju #6, dok krila iskaču na bekove.
Cannavaro je zaigrao u 3-1-6 formaciji s Ristovskim kao trećim stoperom i dizanjem Franjića visoko.
Uloge igrača Istre su ostale iste u istoj strukturi, 4-4-2. Lawal bi igrao nisko, ali ne uz Franjića u zadnjoj liniji, nego u drugoj liniji.
Stoga, Dinamo je vrlo lako pronalazio Torrentea koji je na lopti imao vremena i prostora. Pjaca bi svojim pozicinioniranjem u HS pinao beka i tako otvarao Franjiću previše prostora.
U svakom Dinamovom napadu se je vidio ovaj uzorak.
Istra to nije mogla braniti. Ako bi bek izašao na Franjića, Pjaca bi potpuno sam mogao napasti prostor iza.
Franjić zbog vremena i prostora na lopti može odigrati jako kvalitetan pass iza.
Blagojević također nije mogao pokriti Pjacu jer je bio pinan od strane Baturine. Jedina opcija je bila izlazak Koskog, ali Istra bi tad bila man-to-man u zadnjoj liniji.
Za usporedbu, ovako slično se Hajduk brani.
Ok je ovako braniti se protiv sebi ravnopravnih, ali protiv Dinama?
Dinamo je u ovakvim situacijama mogao više mijenjati stranu zbog vremena igrača na lopti.
"Ali Istra se je pod Tramezzanjem branila man-to-man"
Da, ali s pritiskom na loptu. Pod Tramezzanijem bi Lawal iskako na Torrentea i Franjić bi loptu primao nisko s igračem na leđima.
Ovakvu situaciju smo samo jedanput vidjeli, i to u drugom poluvremenu.
Pjaci ostaviti ovoliki prostor je suludo.
Zabrinjavajuće je što se Garica ni u jednom trenutku nije prilagodio🤔
Dinamo je to iskoristio i u prvoj fazi napada, od golmana.
Franjić se je podigao visoko, Lawal ostao u drugoj liniji i ostavio Kellera 2v1. Koski izlazi braniti široki prostor, međutim Franjić ima na lopti previše prostora i vremena za kvalitetan ubačaj. 2v2 u 16-ercu...
Na drugoj strani gdje bi Rožić iskako na Ristovskog, Stojković bi se izvlačio široko. No, Baturina ga nije ispratio, pa je tako Istri bilo tu stranu puno lakše braniti.
Tu zonu također može pokriti Kulenović, ali s obzirom na 3-1-6 formaciju mislim da je Cannavaro to tražio od Baturine.
I Cannavaro je sam rekao da Baturina mora više raditi bez lopte, ovo je jedan od primjera.
Uz to mora još napredovati u taktičkom razumijevanju. Pogledajte, Torrente je imao vremena na lopti, dok su Franjić i Pjaca u ovakvim situacijama stajali visoko, on se spušta nisko...
@threadreaderapp unroll
• • •
Missing some Tweet in this thread? You can try to
force a refresh
Prije nego što započnemo ovu temu, moramo shvatiti koja je ideja i filozofija Garcije kao trenera. Ideja je kontrolirati utakmicu. Već sam bezbroj puta rekao da se kontrola postiže fazom obrane, koja mora biti besprijekorna.
Znate da od početka kritiziram njegovu fazu obrane. Jučer, u utakmici protiv Rijeke, sve su mane izašle na vidjelo. Rijeka je lakoćom probijala njihovu obranu.
Hajduk prvo poluvrijeme nije kontrolirao utakmicu.
Započnimo s visokim pressingom. Garcia još od Istre visoko pritišće u 4-2-3-1. Ne obazirući se na protivnika, njegov pressing predvode četiri igrača.
Protiv sustava s jednom #6 to je dovoljno. No protiv sustava s dvjema, njegova ekipa pritišće u deficitu od čak dva igrača (6v4). I prosječne tehničko taktičke momčadi to mogu iskoristiti.
Što smo mogli naučiti iz prve Kovačevićeve utakmice na klupi Dinama?
Osijek 0:2 Dinamo | Taktička analiza 🧵
Predlažem da u ovoj analizi promijenimo redoslijed i započnemo s fazom napada.
Kovačevićev nogomet je nešto direktniji, uz poprilično fluidnu strukturu, pa je teško donositi čvrste zaključke o fazi napada na temelju jedne utakmice. Iako sam gledao sve pripremne utakmice, ideja se pak više bazira oko igrača koji su na terenu.
Čisto za neku usporedbu u filozofiji, prošli put sam napisao:
kad se bude govorilo o Dinamu, više će se pričati o igračima, dok će se u slučaju Hajduka više govoriti o treneru.
4-2-3-1 u prvoj fazi, u kojoj ne riskiraju puno. Direktnošću traže brzi izlazak iz protivničkog pressinga.
U takvim situacijama traže prostor između linija, kojeg otvaraju dvije niske #6. Igrač u tom prostoru obično je usko postavljeno krilo, nešto što smo mogli vidjeti i na pripremama, koje tada ima mogućnost kombinirati s #10.
Zira je u fazi obrane igrala man-marking na Hajdukove veznjake. Ideja je bila ulaskom Skoke u sredinu brojčano nadjačati protivnika u sredini terena.
Budući da Zirini igrači ne brane zonski, njihovu obrambenu strukturu vrlo je lako manipulirati. Garcia je Skoki otvarao prostor spuštanjem Krovinovića nisko na #6, dok bi Kalik drugu #6 vezao u desni halfspace.
Primarne zone koje je Hajduk želio iskoristiti bile su lijevi halfsapce i centralni dio terena.
Krovinović bi svojim kretnjama i kratkim duplim dodvanjima izvalčio #6 i otvarao prostor za Skoku.
Već sam puno toga napisao, no ništa konkretno. Vrijeme je da seciramo Garcijin Hajduk u milimetar. 🧵
Znam, reći ćete: "tek je prva utakmica." Zapravo, sama utakmica me uopće ne zanima, nego ideja i temelji koje je Garcia postavio u ovih nekoliko treninga. To je ono što nam je važno za praćenje napretka ove momčadi.
Također, jako dobro poznajem njegovu Istru, kao i Hajduk iz prošle sezone.
Ako me pratite, znate da volim započeti analizu fazom obrane - smatram da ima najveći utjecaj na igru.
Hajduk u visokom bloku stoji u zonskoj orijentranoj 4-2-3-1 formaciji:
- dvije zonske #6
- usko i visoko postavljena krila
Ovo pišem isključivo zato što ne volim kad moje analize ostanu nedovršene. Sad kad sam došao do zaključka, želim ga podijeliti s vama – da ne ostane samo u mojoj arhivi🧵
Kao i kod svih kompleksnijih pitanja koja si postavljam, inspiraciju za odgovore najčešće pronalazim u drugim ekipama, ili bolje rečeno, u drugim idejama.
Da, gledao sam City jučer.
Svi znamo koji je Biukov problem u igri - završnica. Teško pronalazi gol i suigrače u 16-ercu.
Njegovo pozicioniranje uz liniju i držanje širine, samo ga još više udaljava od gola.
Filip Krovinović je igrač kojeg sam najviše i najdublje analizirao. Analizirao sam njegove igračke kvalitete te uloge koje je imao pod različitim trenerima.
Ono što nikada nisam analizirao niti uzimao u obzir jest njegov karakter.
Kad bih vas pitao kakav je Filip Krovinović karakterno kao igrač, vjerujem da bi svi odgovori išli u istom smjeru.
Takvi karakteri obično igraju sporednu ulogu.
Medutim, Krovinović u Hajduku ne može biti sporedna uloga.
Puni 30 godina, uz Livaju i Melnjaka najstariji je igrač u svlačionici.
Ipak, kad ga gledaš na terenu, imaš osjećaj da gledaš razigranog momka koji uživa u nogometu, momka koji čeka poziv za u21 reprezentaciju.