Cannavaro je nadigrao Garciu, a obrana Istre je zabrinjavajuća 🧵
Istra se je branila u 4-4-2 formaciji u kojoj napadački dvojac pritišće stopere i istovremeno pokrivaju #6, dok krila iskaču na bekove.
Cannavaro je zaigrao u 3-1-6 formaciji s Ristovskim kao trećim stoperom i dizanjem Franjića visoko.
Uloge igrača Istre su ostale iste u istoj strukturi, 4-4-2. Lawal bi igrao nisko, ali ne uz Franjića u zadnjoj liniji, nego u drugoj liniji.
Stoga, Dinamo je vrlo lako pronalazio Torrentea koji je na lopti imao vremena i prostora. Pjaca bi svojim pozicinioniranjem u HS pinao beka i tako otvarao Franjiću previše prostora.
U svakom Dinamovom napadu se je vidio ovaj uzorak.
Istra to nije mogla braniti. Ako bi bek izašao na Franjića, Pjaca bi potpuno sam mogao napasti prostor iza.
Franjić zbog vremena i prostora na lopti može odigrati jako kvalitetan pass iza.
Blagojević također nije mogao pokriti Pjacu jer je bio pinan od strane Baturine. Jedina opcija je bila izlazak Koskog, ali Istra bi tad bila man-to-man u zadnjoj liniji.
Za usporedbu, ovako slično se Hajduk brani.
Ok je ovako braniti se protiv sebi ravnopravnih, ali protiv Dinama?
Dinamo je u ovakvim situacijama mogao više mijenjati stranu zbog vremena igrača na lopti.
"Ali Istra se je pod Tramezzanjem branila man-to-man"
Da, ali s pritiskom na loptu. Pod Tramezzanijem bi Lawal iskako na Torrentea i Franjić bi loptu primao nisko s igračem na leđima.
Ovakvu situaciju smo samo jedanput vidjeli, i to u drugom poluvremenu.
Pjaci ostaviti ovoliki prostor je suludo.
Zabrinjavajuće je što se Garica ni u jednom trenutku nije prilagodio🤔
Dinamo je to iskoristio i u prvoj fazi napada, od golmana.
Franjić se je podigao visoko, Lawal ostao u drugoj liniji i ostavio Kellera 2v1. Koski izlazi braniti široki prostor, međutim Franjić ima na lopti previše prostora i vremena za kvalitetan ubačaj. 2v2 u 16-ercu...
Na drugoj strani gdje bi Rožić iskako na Ristovskog, Stojković bi se izvlačio široko. No, Baturina ga nije ispratio, pa je tako Istri bilo tu stranu puno lakše braniti.
Tu zonu također može pokriti Kulenović, ali s obzirom na 3-1-6 formaciju mislim da je Cannavaro to tražio od Baturine.
I Cannavaro je sam rekao da Baturina mora više raditi bez lopte, ovo je jedan od primjera.
Uz to mora još napredovati u taktičkom razumijevanju. Pogledajte, Torrente je imao vremena na lopti, dok su Franjić i Pjaca u ovakvim situacijama stajali visoko, on se spušta nisko...
@threadreaderapp unroll
• • •
Missing some Tweet in this thread? You can try to
force a refresh
Hajduk je u utakmici imao 69% posjeda, što znači da se utakmica uvelike razvijala kroz Hajdukovu fazu napada, odnosno Rijekinu fazu obrane.
Krenimo s Rijekom.
Sanchez se, za ogled s Garciom, odlučio na promjenu formacije. Rijeka je iz svoje uobičajene 5-1-3-1 obrambene strukture, zaigrala u 4-2-3-1. Sanchez je i dalje pritiskao s četvoricom u prednoj liniji (3+1), ali sada s igračem više u sredini.
Očekivano.
Sanchez zna da je najveći izazov protiv Garcije braniti široke #8, i da s jednom #6 to nije moguće.
Sanchez je u prvoj fazi podizao Husića u sredinu uz Petrovića. Ndockyt i Lasickas okupirali su HS, dok je Fruk operirao centralnom zonom. Širinu su držali Oreč i Thaqi.
Kovačevic je išao M2M u prve dvije linije, s Beljom na Husića, dok bi preostala dva stopera pokrila visoko postavljena krila.
Ideja protiv sustava s 3 stopera jest da krila pritišću vanjske stopere dok bekovi mogu braniti široki prostor 1v1 (protiv WB). Dakle, Goda bi iskako na Oreča, Lisica na Thaqia.
Dinamo je bio u underloadu u sredini terena, gdje su Mišić i Ljubičić ostajali 2v3 protiv Lasickasa, Ndockyta i Fruka.
Kovačević to nije znao kontrolirati.
U teoriji, to bi trebalo izgledati ovako.
Lisica iskače na wingbacka, Ljubičić markira Lasickasa, a Mišić Fruka. Rijeka je zaključana na strani.
U teoriji.
U praksi to nije bilo moguće jer Dinamo nije stvarao pritisak na loptu. Dinamova krila koja su bila visoko postavljena, nikako nisu pritiskala.
Hajduk je upisao drugu uvjerljivu pobjedu nakon reprezentativne stanke, bez Marka Livaje. Hajdukov pressing i agresivnost uvelike se povezuju s Livajinim izostankom te Šegom kao njegovom zamjenom.
Istoga se, prije utakmice, dotaknuo i Carević;
“Livaja daje širinu u izboru napadačkih akcija, ali sa Šegom, Rebićem, Pukštasom i Almenom su agresivniji i stalno su u presingu. Kada gledamo zadnje naše utakmice, imali smo puno veći posjed i mogli smo se nametnuti. Sada će biti drugačije jer ti ta prednja četvorka ne da disati."
Prije nego što započnemo ovu temu, moramo shvatiti koja je ideja i filozofija Garcije kao trenera. Ideja je kontrolirati utakmicu. Već sam bezbroj puta rekao da se kontrola postiže fazom obrane, koja mora biti besprijekorna.
Znate da od početka kritiziram njegovu fazu obrane. Jučer, u utakmici protiv Rijeke, sve su mane izašle na vidjelo. Rijeka je lakoćom probijala njihovu obranu.
Hajduk prvo poluvrijeme nije kontrolirao utakmicu.
Započnimo s visokim pressingom. Garcia još od Istre visoko pritišće u 4-2-3-1. Ne obazirući se na protivnika, njegov pressing predvode četiri igrača.
Protiv sustava s jednom #6 to je dovoljno. No protiv sustava s dvjema, njegova ekipa pritišće u deficitu od čak dva igrača (6v4). I prosječne tehničko taktičke momčadi to mogu iskoristiti.