Nakon utakmice u Munchenu, pa i protiv BvB, osobno nikad ne bih rekao da ovaj Dinamo može ovako odigrati fazu obrane.
Jučer je na Maksimiru pao Milan i to isključivo zbog faze obrane.
1. Pol. - 39% posjed lopte -> 1.05xG 2. Pol. - 47% posjed lopte + igrač više -> 0.15xG
Cannavaro je poprilčno iznenadio postavkama u fazi obrane, pa tako unatoč trojici stopera na terenu zaigrao u 4-4-2 srednjem bloku.
Za razumijeti zašto se je Cannavaro odlučio na tu formaciju i što mu je ona donijela, prvo moramo pogledati kako je Milan gradio svoju igru.
Milan igra u nekakvoj asimetričnoj 4-3-3 formaciji.
Na lijevoj strani se bek diže visoko, Leao ulazi u sredinu i osmica spušta na poziciju druge šestice. Tako kreiraju box u sredini.
Na drugoj strani bek igra nisko, on u zadnjoj trećini fromira rest defence.
Zbog asimetričnosti u zadnjoj liniji kutevi dodavanja u sredinu su poprilično "teški". Stoga, Cannavaro je procijenio da uz dovoljno aktivnu prvu i drugu liniju može neutralizirati Milanovu brojčanu superiornost u sredini.
Dinamo je zaigrao u kompaktnom 4-4-2 bloku.
I bio je upravu. Baturina je poprilično lako zatvarao dodavanje na #6.
Pritiska na zadnju liniju Milana također nije nedostajalo. To je Milanu onemogućilo pronalazak izoliranog igrača na suprutnoj strani.
Dinamov blok je bio iznimno organiziran. Pogotovo je bila bitna komunikacija u preuzimanju igrača u halfspaceu u kojem su #8 napadale prostor iza ili se nudile nisko kao pass opcija.
Milan s kretnjama nije mogao razbiti linije Dinama.
Zadnja linija nije iskakala ni pod koju cijenu. Razlog je taj što linija 4 nema cover i svaka lopta iza bila bi opasna zbog brzine milanovih igrača.
Stoga, na svaku dugu loptu iza igrači bi bili najmanje 1v1.
U zadnjoj liniji igrali su: KTC, Mmaee, Torrente i RPG, fizički najmoćniji igrači Dinama. Jako bitan faktor za ovakvu igru!
No, vratimo se nazad na 4-4-2 strukturu i zašto se je Cannavaro odlučio na nju.
Cannavaro je do sad koristio 4-1-4-1 u obrani. Znajući da Milan gradi igru s 2 stopera, odlučio se na 2 napadača i tako značajno povečao šanse u kontrama.
Izvor svake, ali baš svake opasne situacije Dinama je bio 2v2 u prvoj liniji.
Poništen gol zbog ruke.
Crveni karton.
Spomenuo sam da je bilo jako bitno preuzimanje igrača u HS.
Mišićevo zonsko branjenje je omogućilo da na povratnu loptu Dinamo iskoči man-to-man. Baturina iskače na stopera dok Mišić pokrije #6.
POZNATO?
Da.
Možemo slobodno reći da je gol Baturine gol Cannavara. Slučajna je samo pogreška stopera, pritisak Baturine i pozicnioranje njega i Kulenovića nisu.
Milan je na momente igrao 3-1-6 tako da se je jedna od #6 spuštala između stopera. Dinamo je tad imao probleme u 4-4-2 formaciji jer bi dvojica napadača bili 2v3, ne više 2v2. Baturina nije mogao pokriti #6.
Milan bi tad puno lakše dolazio u sredinu, vidimo ovdje Stojkovića 2v1.
No, Cannavaro se je brzo prilagodio spuštanjem Stojkovića u liniju 5. To je KTC-u omogućilo iskakanje na igrača u HS dok bi Ademi pokrio #6.
S igračem više Dinamo je mogao komforno pritisnuti Milan man-to-man dok bi iza imali +1.
Faza napada je ona u kojoj Cannavaro nije pokazao nimalo respekta prema Milanu. Igrao je kao protiv Istre, 3-1-6
Da, kritizirao sam Garicu i Istru jer su se branili u 4-4-2 protiv ovoga, kritizirat ću i Milan.
Velika je razlika između te dvije ekipe ali što ti zapravo drugo preostaje nego prilgoditi se? Bilo koja ekipa, brojke su brojke, dvojica ne mogu pokriti trojicu.
Dva igrača u halfspaceu uz široko krilo je iznimno teško braniti.
Poruka Cannavara je bila jasna, dizanjem igrača gore prisiliti Milan da se prilagodi njima i da brane zone koje oni žele, usprutnom će ih kazniti, da... bar je trebalo tako biti.
Jedan od igrača u HS napada dubinu, drugi se nudi nisko kao pass opcija, krila drže širinu.
Pošto je Milan u donosu na Istru radio pressingu na loptu morali su biti vertikalniji.
U tim situacijama su targetirali Kulenovića koji je imao jako siromašnu izvedbu. Duel igra mu nije jača strana i to je u ovoj utakmici, s obzirom na ulogu, jako došlo do izražaja.
Milan u zadnjoj liniji nije bio baš kompaktan, ovakve situacije su otvarale tonu prostoru između daljneg stopera i beka. Da je osvajao duele, Dinamo bi se još golova nazabijao, to garantiram.
Drugo poluvrijeme, s igračem više, pritisak na loptu od strane Milana više nije bio moguć i mogli su kroz kombinatoriku probijati milanovu zadnju liniju.
Trokut koji će najvjerojatnije osvojiti prvenstvno....
"𝐇𝐚𝐣𝐝𝐮𝐤 𝐧𝐞𝐦𝐚 𝐬𝐭𝐫𝐮𝐤𝐭𝐮𝐫𝐮" - rečenica koju možete ćuti u svakoj emisji ili podcastu kad se priča o Hajduku i Gattusu.
Struktura Hajduka 𝐈𝐙 𝐃𝐑𝐔𝐆𝐄 𝐏𝐄𝐑𝐒𝐏𝐄𝐊𝐓𝐈𝐕𝐄 🧵
Ako se ne varam, Zizi je u prijenosu utakmice, u drugom dijelu, rekao da je Hajduk prešao na igru s tri iza. Zapravo, Hajduk s loptom uvijek igra s trojicom u zadnjoj liniji, ali je uvijek formiraju na različiti način.
Fluidnost.
Hajdukova fludinost unutar strukture je toliko jaka da je samu strukturu teško primjetiti, ali to ne znači da ne postoji.
Postoje dva prinicpa koje će Gattuso uvijek tražiti u formiranju strukture:
- držanje širine
- pozicinioniranje linija na četiri visine
U ovoj analizi ću se fokusirati isključivo na našu fazu obrane koja je bila ključ kontrole u obe utakmice.
Krenimo od visokog pressinga, na Poljudu.
Francuska je igrala u 4-4-2 rombu, dakle s dva napadača. Mi smo se branili u 4-4-2.
U prvoj trećini su romb pretvarali u box, cilj je bio s dvije #6 brojčano nadjačati našu #10.
Pritiskali smo na način da bi Perišić izašao na stopera dok bi na beka iskočio Stanišić. S obzirom da su oni igrali s dva napadača, mi bi u zadnjoj liniji i dalje imali 3v2.
Mario Kovačević i njegov Slaven Belupo su postali hit ovosezonskog HNL-a. Od njegovog dolaska su treća ekipa HNL-a s 31 osvojenim bodom uz 24:21 gol razliku.
Započnimo s fazom napada.
Belupo igra u širokoj 4-3-3 formaciji. Su iznimno direktna (vertikalna) momčad koja pokušava utakmicu napraviti kaotičnom, iz jednostavnog razloga jer se u tome jako dobro snalaze.
Kaos koji kreiraju je rezultat dugih lopti. Belupo je ekipa s najviše odigranih dugih lopti po utakmici.
Izvor dugih lopti je struktura, no o tome ćemo malo kasnije.
Hajduk je protiv Gorice igrao u 4-4-2 srednjem bloku, ili možemo slobodno reći u 4-2-4 s obzirom da su krila pritiskala visoko na Goričinu zadnju liniju.
Gorica je igrala u 3-2-5 formaciji.
Hajduk je iskako u pressing iz srednjeg bloka na sljedeći način:
- krilo bi iskakalo na trećeg stopera out-to-in (kretnjom zatvara dodavanje na WB)
- Mlakar na centralnog stopera
- Suprutno krilo na trećeg stopera
- Kalik bi pokrio #6 na loptinoj strani
Time bi Hajduk usmjeravao Goricu na durgu stranu gdje bi ih uz pomoć suprutnog krila (Durdov) zaključali na strani.
Jer Gorica drži svoje #10-ke visoko u zadnjoj liniji, Hajdukove dvije #6 bi bile same u zoni na prvoj/drugoj lopti.