Nakon utakmice u Munchenu, pa i protiv BvB, osobno nikad ne bih rekao da ovaj Dinamo može ovako odigrati fazu obrane.
Jučer je na Maksimiru pao Milan i to isključivo zbog faze obrane.
1. Pol. - 39% posjed lopte -> 1.05xG 2. Pol. - 47% posjed lopte + igrač više -> 0.15xG
Cannavaro je poprilčno iznenadio postavkama u fazi obrane, pa tako unatoč trojici stopera na terenu zaigrao u 4-4-2 srednjem bloku.
Za razumijeti zašto se je Cannavaro odlučio na tu formaciju i što mu je ona donijela, prvo moramo pogledati kako je Milan gradio svoju igru.
Milan igra u nekakvoj asimetričnoj 4-3-3 formaciji.
Na lijevoj strani se bek diže visoko, Leao ulazi u sredinu i osmica spušta na poziciju druge šestice. Tako kreiraju box u sredini.
Na drugoj strani bek igra nisko, on u zadnjoj trećini fromira rest defence.
Zbog asimetričnosti u zadnjoj liniji kutevi dodavanja u sredinu su poprilično "teški". Stoga, Cannavaro je procijenio da uz dovoljno aktivnu prvu i drugu liniju može neutralizirati Milanovu brojčanu superiornost u sredini.
Dinamo je zaigrao u kompaktnom 4-4-2 bloku.
I bio je upravu. Baturina je poprilično lako zatvarao dodavanje na #6.
Pritiska na zadnju liniju Milana također nije nedostajalo. To je Milanu onemogućilo pronalazak izoliranog igrača na suprutnoj strani.
Dinamov blok je bio iznimno organiziran. Pogotovo je bila bitna komunikacija u preuzimanju igrača u halfspaceu u kojem su #8 napadale prostor iza ili se nudile nisko kao pass opcija.
Milan s kretnjama nije mogao razbiti linije Dinama.
Zadnja linija nije iskakala ni pod koju cijenu. Razlog je taj što linija 4 nema cover i svaka lopta iza bila bi opasna zbog brzine milanovih igrača.
Stoga, na svaku dugu loptu iza igrači bi bili najmanje 1v1.
U zadnjoj liniji igrali su: KTC, Mmaee, Torrente i RPG, fizički najmoćniji igrači Dinama. Jako bitan faktor za ovakvu igru!
No, vratimo se nazad na 4-4-2 strukturu i zašto se je Cannavaro odlučio na nju.
Cannavaro je do sad koristio 4-1-4-1 u obrani. Znajući da Milan gradi igru s 2 stopera, odlučio se na 2 napadača i tako značajno povečao šanse u kontrama.
Izvor svake, ali baš svake opasne situacije Dinama je bio 2v2 u prvoj liniji.
Poništen gol zbog ruke.
Crveni karton.
Spomenuo sam da je bilo jako bitno preuzimanje igrača u HS.
Mišićevo zonsko branjenje je omogućilo da na povratnu loptu Dinamo iskoči man-to-man. Baturina iskače na stopera dok Mišić pokrije #6.
POZNATO?
Da.
Možemo slobodno reći da je gol Baturine gol Cannavara. Slučajna je samo pogreška stopera, pritisak Baturine i pozicnioranje njega i Kulenovića nisu.
Milan je na momente igrao 3-1-6 tako da se je jedna od #6 spuštala između stopera. Dinamo je tad imao probleme u 4-4-2 formaciji jer bi dvojica napadača bili 2v3, ne više 2v2. Baturina nije mogao pokriti #6.
Milan bi tad puno lakše dolazio u sredinu, vidimo ovdje Stojkovića 2v1.
No, Cannavaro se je brzo prilagodio spuštanjem Stojkovića u liniju 5. To je KTC-u omogućilo iskakanje na igrača u HS dok bi Ademi pokrio #6.
S igračem više Dinamo je mogao komforno pritisnuti Milan man-to-man dok bi iza imali +1.
Faza napada je ona u kojoj Cannavaro nije pokazao nimalo respekta prema Milanu. Igrao je kao protiv Istre, 3-1-6
Da, kritizirao sam Garicu i Istru jer su se branili u 4-4-2 protiv ovoga, kritizirat ću i Milan.
Velika je razlika između te dvije ekipe ali što ti zapravo drugo preostaje nego prilgoditi se? Bilo koja ekipa, brojke su brojke, dvojica ne mogu pokriti trojicu.
Dva igrača u halfspaceu uz široko krilo je iznimno teško braniti.
Poruka Cannavara je bila jasna, dizanjem igrača gore prisiliti Milan da se prilagodi njima i da brane zone koje oni žele, usprutnom će ih kazniti, da... bar je trebalo tako biti.
Jedan od igrača u HS napada dubinu, drugi se nudi nisko kao pass opcija, krila drže širinu.
Pošto je Milan u donosu na Istru radio pressingu na loptu morali su biti vertikalniji.
U tim situacijama su targetirali Kulenovića koji je imao jako siromašnu izvedbu. Duel igra mu nije jača strana i to je u ovoj utakmici, s obzirom na ulogu, jako došlo do izražaja.
Milan u zadnjoj liniji nije bio baš kompaktan, ovakve situacije su otvarale tonu prostoru između daljneg stopera i beka. Da je osvajao duele, Dinamo bi se još golova nazabijao, to garantiram.
Drugo poluvrijeme, s igračem više, pritisak na loptu od strane Milana više nije bio moguć i mogli su kroz kombinatoriku probijati milanovu zadnju liniju.
Trokut koji će najvjerojatnije osvojiti prvenstvno....
Ovo pišem isključivo zato što ne volim kad moje analize ostanu nedovršene. Sad kad sam došao do zaključka, želim ga podijeliti s vama – da ne ostane samo u mojoj arhivi🧵
Kao i kod svih kompleksnijih pitanja koja si postavljam, inspiraciju za odgovore najčešće pronalazim u drugim ekipama, ili bolje rečeno, u drugim idejama.
Da, gledao sam City jučer.
Svi znamo koji je Biukov problem u igri - završnica. Teško pronalazi gol i suigrače u 16-ercu.
Njegovo pozicioniranje uz liniju i držanje širine, samo ga još više udaljava od gola.
Filip Krovinović je igrač kojeg sam najviše i najdublje analizirao. Analizirao sam njegove igračke kvalitete te uloge koje je imao pod različitim trenerima.
Ono što nikada nisam analizirao niti uzimao u obzir jest njegov karakter.
Kad bih vas pitao kakav je Filip Krovinović karakterno kao igrač, vjerujem da bi svi odgovori išli u istom smjeru.
Takvi karakteri obično igraju sporednu ulogu.
Medutim, Krovinović u Hajduku ne može biti sporedna uloga.
Puni 30 godina, uz Livaju i Melnjaka najstariji je igrač u svlačionici.
Ipak, kad ga gledaš na terenu, imaš osjećaj da gledaš razigranog momka koji uživa u nogometu, momka koji čeka poziv za u21 reprezentaciju.
Krenimo od faze obrane koja se u našem nogometu jako podcjenjuje, iskreno bi htio malo promijeniti perspektivu o tome.
Faza obrane se previše gleda kroz prizmu defenzivnog pristupa. Postoji visoki, srednji i niski blok, taj blok može biti pasivniji ili agresivniji.
Ako na nju gledamo iz te perspektive onda bi po nekoj filozofiji to trebao biti pasivan niski blok. Iako tad braniš najbliže svom golu, nogomet je igra prostora i uspješnost obrane ovisi o velićini prostora kojeg moraš braniti.
Okršaj dvaju trenera za koje smatram da su taktički najkvalitetniji u HNL-u, iz jednostavnog razloga jer osobno najviše uživam analizirajući njihove utakmice.
Očekujem puno i vjerujem da me neće razočarati.
Samo da naglasim da je ovo isključivo moj pogleda na to kako bi utakmica mogla izgledati. Ne znam kako razmišljaju treneri, zato mi nemojte zamjeriti ako ne pogodim apsolutno ništa 😅
Stožer obično mora predvidjeti jednu stranu, protivničku, ja ću probati obje haha.
Započnimo s jednom Istrinom manom s kojom će, vjerujem, započeti i Gattuso i njegov stožer - predvidivost.
Istra ima u HNL-u "najčišći" stil igre, zato ih nije teško analizirati. Iz istog tog razloga igrači toliko dobro pronalaze free igrača - razumijevanje strukture.