Dinamo svoju igru bazira na trokutima na strani. Jedan trokut obično kreira bek, krilo i osmica.
S tolikim brojem igrača visoko praktički vrlo brzo pinaju protivnika u srednji-niski blok. #6 služi kao osigurač i mogućnost promjene strane.
Obično je to 3-1-6, ali često zna izgledati kao 2-1-7 struktura. Poprilčno riskantno, zar ne?
Protivnik će uvijek držati +1 protiv #9, dok će trokute na strani braniti 3v3. To znači da Dinamo ima 3v2 u rest defencu.
Za Dinamo sasvim dovoljno.
Dinamo je prekvalitetan na lopti da bi konstantno gubio u situacijama 3v3. Ako ne mogu proći, onda imaju mogu zadržati loptu i okrenuti stranu.
U nogometu ne postoji perfekcionizam, uvijek ćeš izgubiti loptu, pogotovo kad želiš probiti linije. Tu je ključna visoka pozicija Mišića koji drži kompaktnost strukture.
Protiv VŽ je imao 5 oduzetih lopti uz 3 presijecanja.
Moram reći da me ti trokuti nenormalno podsjećaju na Barcelonu.
Dokaz da je na Cannavra španjolski nogomet puno više utjecao na njega kao trenera nego talijanski.
Trokute mogu overloadati ulaskom druge #8 na loptinu stranu, obično je to Baturina.
Ako se ide u promjenu strane, onda dolazi do rotacije gdje #6 postaje #8, a #8 se spušta na poziciju #6.
Ono što je po meni bio problem u VŽ, je to da su se previše fokusirali na kombinatoriku.
Ako prođu onda su u mat poziciji.
Kad tražiš kombinatoriku tražiš loptu, ne prostor. Zbog toga su znali ostati bez širine.
Cannavaro je nakon utakmice rekao da su trebali više centrirati, upravo zbog manjka kretnji trokuta nisu dolazili u takve pozicije.
Ponekad je potreba kretnja kako bi otvorio prostor za kombinatoriku, jer na malom prostoru gdje postoji brojčana jednakost je momčad koja se brani uvijek u prednosti.
Što je veći broj igrača u određenom prostoru, to je lakše obrambenoj i teže napadačkoj ekipi. Uzmimo za primjer 1v1, igrač s loptom ima na raspolaganju previše prostora za iskoristiti dok obrambeni igrač mora taj prostor pokriti. Što je broj veći, to je napadačkoj ekipi teže.
Dinamo je 3v3 igrao na premalom prostoru, što je VŽ uvelike olakšalo branjenje.
Pogledajte kako to izgleda na većem prostoru. U utakmici Barcelone protiv Osasune smo mogli vidjeti bezbroj upravo ovakvih akcija, igru na jedan dodir uz give & go.
Give & go RPG-a u ovoj situaciji apsolutno ništa ne znači, jer prostor unutar trokuta ne postoji.
I nemojte misliti da je problem samo u napadanju prostora #8, nekad su predaleko da napadu prostor (kao u ovoj situaciji), tad bekovi moraju ostati nisko.
Ako ne može povečati prostor prema naprijed, onda ga možeš zadržati od iza.
Identična situacija. Široki igrač ostane 2v1 iz razloga jer protivnička #6 može ispratiti kretnju beka, što krilu omogućuje ostati visoko i napraviti pritisak na loptu dok u cover shadowu drži #8.
Ovo pišem isključivo zato što ne volim kad moje analize ostanu nedovršene. Sad kad sam došao do zaključka, želim ga podijeliti s vama – da ne ostane samo u mojoj arhivi🧵
Kao i kod svih kompleksnijih pitanja koja si postavljam, inspiraciju za odgovore najčešće pronalazim u drugim ekipama, ili bolje rečeno, u drugim idejama.
Da, gledao sam City jučer.
Svi znamo koji je Biukov problem u igri - završnica. Teško pronalazi gol i suigrače u 16-ercu.
Njegovo pozicioniranje uz liniju i držanje širine, samo ga još više udaljava od gola.
Filip Krovinović je igrač kojeg sam najviše i najdublje analizirao. Analizirao sam njegove igračke kvalitete te uloge koje je imao pod različitim trenerima.
Ono što nikada nisam analizirao niti uzimao u obzir jest njegov karakter.
Kad bih vas pitao kakav je Filip Krovinović karakterno kao igrač, vjerujem da bi svi odgovori išli u istom smjeru.
Takvi karakteri obično igraju sporednu ulogu.
Medutim, Krovinović u Hajduku ne može biti sporedna uloga.
Puni 30 godina, uz Livaju i Melnjaka najstariji je igrač u svlačionici.
Ipak, kad ga gledaš na terenu, imaš osjećaj da gledaš razigranog momka koji uživa u nogometu, momka koji čeka poziv za u21 reprezentaciju.
Krenimo od faze obrane koja se u našem nogometu jako podcjenjuje, iskreno bi htio malo promijeniti perspektivu o tome.
Faza obrane se previše gleda kroz prizmu defenzivnog pristupa. Postoji visoki, srednji i niski blok, taj blok može biti pasivniji ili agresivniji.
Ako na nju gledamo iz te perspektive onda bi po nekoj filozofiji to trebao biti pasivan niski blok. Iako tad braniš najbliže svom golu, nogomet je igra prostora i uspješnost obrane ovisi o velićini prostora kojeg moraš braniti.
Okršaj dvaju trenera za koje smatram da su taktički najkvalitetniji u HNL-u, iz jednostavnog razloga jer osobno najviše uživam analizirajući njihove utakmice.
Očekujem puno i vjerujem da me neće razočarati.
Samo da naglasim da je ovo isključivo moj pogleda na to kako bi utakmica mogla izgledati. Ne znam kako razmišljaju treneri, zato mi nemojte zamjeriti ako ne pogodim apsolutno ništa 😅
Stožer obično mora predvidjeti jednu stranu, protivničku, ja ću probati obje haha.
Započnimo s jednom Istrinom manom s kojom će, vjerujem, započeti i Gattuso i njegov stožer - predvidivost.
Istra ima u HNL-u "najčišći" stil igre, zato ih nije teško analizirati. Iz istog tog razloga igrači toliko dobro pronalaze free igrača - razumijevanje strukture.