Što smo mogli naučiti iz prve Kovačevićeve utakmice na klupi Dinama?
Osijek 0:2 Dinamo | Taktička analiza 🧵
Predlažem da u ovoj analizi promijenimo redoslijed i započnemo s fazom napada.
Kovačevićev nogomet je nešto direktniji, uz poprilično fluidnu strukturu, pa je teško donositi čvrste zaključke o fazi napada na temelju jedne utakmice. Iako sam gledao sve pripremne utakmice, ideja se pak više bazira oko igrača koji su na terenu.
Čisto za neku usporedbu u filozofiji, prošli put sam napisao:
kad se bude govorilo o Dinamu, više će se pričati o igračima, dok će se u slučaju Hajduka više govoriti o treneru.
4-2-3-1 u prvoj fazi, u kojoj ne riskiraju puno. Direktnošću traže brzi izlazak iz protivničkog pressinga.
U takvim situacijama traže prostor između linija, kojeg otvaraju dvije niske #6. Igrač u tom prostoru obično je usko postavljeno krilo, nešto što smo mogli vidjeti i na pripremama, koje tada ima mogućnost kombinirati s #10.
Zbog direktnosti, takvih situacija možda neće biti puno na utakmici, zato kažem da je potreban veći broj utakmica za donošenje konkretnih zaključaka.
U drugoj trećini sistem stvaraju igrači koji su na terenu. Ono što je bitno za naglasiti jest da nisu 100% pozicijski orijentirana momčad. Čini mi se da je ideja imati igrače na pozicijama na kojima se najbolje osjećaju.
Takav način igre čini poprilično izazovnim idealno posložiti momčad, kao i kontrolirati određene situacije na terenu, budući da nisu uvijek iste. Zato možda ne možemo očekivati određene profile igrača zajedno na terenu.
Principi koji su bili vidljivi u ovoj utakmici:
1.) Lijeva strana - usko pozicinioranje Vidovića, širinu drži Vinlof.
2.) Dupla širina na desnoj strani - Valinčić i Lisica često su bili pozicionirani u istoj vertikalnoj zoni.
3.) Sloboda Ljubičića - kao #10 imao je slobodu kretati se u međuprostoru s lijeve na desnu stranu.
Tako su na lijevoj strani, zajedno s Vidovićem, znali imati dva igrača u halfspaceu, zbog čega u određenim situacijama dolazi do overloda.
4.) Mišić i Villar kao dvije #6.
Jedan od zahtejva kojeg Kovačević traži jest da se zadnja linija sastoji od minimalno tri igrača. Dva stopera su fiksna, dok trećeg dobivaju spuštanjem jedne od #6 ili Valinčićom. Vinlof ne, jer obično drži širinu Vidoviću.
To su neke osnove. Sad kada ih znamo, mogu objasniti izjavu o tome da će se više pričati o igračima, nego o treneru.
Poanta je u tome da se Kovačevićev nogomet znatno oslanja na dribling i kombinatoriku.
To je najbolje prikazati kroz ovu situaciju. Mišić i Villar su obojica izvan svoje pozicije - jedan je visoko, drugi nisko.
Valinčić prepoznaje prostor i kreće u dribling.
Bitno je shvatiti da se takve situacije ne ponavljaju, već pojavljuju.
Ta situacija nastaje zbog ispražnjenog desnog halfspacea (slobode Ljubičića) u koji Mišić ulazi. Istovremeno se Villar spušta u prvu liniju, zbog čega se prostor oko pozicije #6 odjednom otvara.
Sada se možemo osvrnuti na neke probleme koji, poput situacija, mogu nestajati ili se pojavljivati iz utakmice u utakmicu, ovisno o igračima koji su na terenu.
U ovoj utakmici, po meni, problem je bila upravo ta sloboda Ljubičića.
Gledano iz perspektive pozicijskog nogometa, problem je ispražnjeni desni halfspace, jer jedna od pet vertikalnih zona nije bila okupirana.
Međutim, ako sam u potpunosti pogodio Kovačevićevu ideju i ako je ona zaista onakva kakvom je smatram i o kojoj pišem, onda ne možemo govoriti o zoni kao o problemu, već o karakteristikama igrača.
U većini slučajeva Ljubičić je prilazio lopti i tražio kombinatoriku. S Villarom i Mišićem na terenu kao dvjema #6, gubili su igrača u međuprostoru, zbog čega su u nekim situacijama gubili dubinu i brojke u 16-ercu.
Vidite, Ljubičić se spušta prema lopti i otvara velik prostor između linija. Međutim, dvije šestice su Mišić i Villar - Mišić nema naviku napadati dubinu.
Zato i kažem da nije lako posložiti određene profile igrača zajedno u takvom stilu igre. Trebat će nam vremena da shvatimo odnose između igrača koji dobro funkcioniraju zajedno.
Ulaskom Stojkovića prebacili su se na nekakvih 4-3-3 u kojoj su on i Ljubičić više držali svoje strane i taj problem je nestao. Tako je zapravo i pao gol Stojkovića.
To je to što se tiče faze napada. Za sada.
Oko faze obrane bio sam poprilično skeptičan, s obzirom na njegov Slaven, i nakon ove utakmice moram reći opravdano. Iako nisu primili gol, dajte mi priliku da objasnim.
Visoko su pritiskali man-to-man, ali isključivo iz set playa.
Čini mi se da kompaktnost strukture može biti problematična. Ipak, teško je o tome donositi zaključke bez taktičkih kamera, ali vidjet ćemo u narednim utakmicama, posebno na Maksimiru.
Srednji blok.
Vidović je markirao Osijekovog beka. Njegovo dizanje pretvaralo je Dinamo u 5-3-2 obrambenu strukturu.
Meni osobno linija od pet igrača ne ide uz momčad koja bi trebala biti dominantna na terenu - previše defenzivan pristup.
Gledajte, Osijek je svoje stopere raširio nešto šire, dok se između njih spuštao Babec. Nisko pozicionirani Vidović nije mogao pritisnuti Hasića, preko kojeg je Osijek mogao dobiti kontrolu.
Pozicijski dobra ekipa bi ovakav Dinamo mogla pinati u blok.
Iako pričamo o 5-3-2 strukturi, koja bi trebala biti defenzivno stabilna, ta struktura nije prilagođena igračima na terenu. Zbog toga unutar obrambenog bloka lakše nastaju rupe.
Villar je izvučen široko, između njega i Mišića ostaje prazna vertikalna zona. U pravilnoj 5-3-2, Mišić bi održavao kompaktnost vezne linije, dok bi druga osmica pokrivala centralni dio. Međutim, ovdje ostaje braniti centralnu zonu zato što Lisica stoji široko.
Lisica je krilo, ne #8.
U ovoj situaciji je #10 izvučena široko, #6 Osijeka ostaje slobodna.
U ovoj situaciji Mišić izlazi na tu #6, ali tada on i Villar ostaju na istoj vertikalnoj liniji.
Nakon promjene strane Osijeka, na drugu osmicu mora izaći Dominguez, a to Valinčića ostavlja 1v2.
Smatram da bi jedna kvalitetnija ekipa, primjerice iz Europi, to vrlo lako iskoristila.
Toliko od mene. Ako još uvijek niste, zapratite Drugu Perspektivu na X (Twitteru) i nstagramu, gdje ćemo i dalje pažljivo pratiti razvoj Kovačevića i njegove momčadi.
Nadam se da ste uživali i da ćete sljedeću utakmicu gledati „Iz Druge Perspektive“.
Hvala na čitanju!
buymeacoffee.com/izdrugeperspek…
@threadreaderapp unroll
Share this Scrolly Tale with your friends.
A Scrolly Tale is a new way to read Twitter threads with a more visually immersive experience.
Discover more beautiful Scrolly Tales like this.