Thread by @elisbektas

Kako čitati poeziju

Otvorio jedan moj ahbab knjižaru u Zenici, ima tome skoro trideset godina. Govorila mu čeljad, nemoj bolan nebio, gdje ćeš u Zenici otvarat knjižaru, al on ih nije slušao, bio naivan baš ovako ko i ja sad. Ponekad sam ja iza škole znao pripomoć tom svom...

...ahbabu i pripazit mu knjižaru, jer je on duže mogao izdržat pod vodom nego na jednom mjestu, pod uslovom da to mjesto nije kafana.
Jednog dana, negdje pred akšam, u knjižaru uđe sitan i smežuran starčić odjeven u nekakve ritine, a o ramenu mu vunena torba na kojoj se...

...od svih nekadašnjih boja sad mogla razaznati samo siva. Liči na prosjaka, ali prosjak nije. Vidim, ništa ne traži, već se sve nešto snebiva i prebire očima unaokolo. Pitam ga
- Mogu li vam kako pomoći?
a on mi odgovori nekakvim sitnim, skoro uplašenim glasom...

- Ima li ovdje Omer i Merima?
- Ima, rekoh, pa nađem čitanku u kojoj je bila ta pjesma, al se više ne sjećam za koji razred. Pružim mu knjigu, a on se i dalje snebiva. Bezbeli nema platit, pomislim, pa mu velim
- Evo, ne treba plaćat, ovo je viška knjiga, jer ga nisam htio...

...uvrijedit milostinjom.
Sitni se i smežurani starčić, međutim, i dalje snebiva i oklijeva, al se onda odvaži pa mi kaza onim svojim sitnim, skoro uplašenim glasom
- Ne znam ja čitat, mladiću, bil mi ti mogo pročitat, Allah te nagradio.
Ja tad nisam bio mizogin, homofob i...

...fašist ko sad, već sam bio jedno lijepo i pristojno odgojeno dijete, te otvorih čitanku i stadoh čitati. A starčić zaturio glavu unatrag, sklopio one svoje sitne i uplašene oči, pa sluša ko da nikad prije ništa čuo u životu nije i ko da nikad više ništa neće čut u tom...

...istom životu. Kad sam stigao do onog kad Merima viče - đul miriše oko našeg dvora, čini mi se Omerova duša - sitni starčić skide francuzicu s glave, pa je stade gužvat jednom rukom a drugu ruku provlačit kroz rijetku kosu, baš kao što činimo u očajanju. A niz smežurano no...

...čisto lice slijevala su se dva potočića suza, čineći ga tako još čišćim i blještavim ko u kakva meleka.
Privedem nekako čitanje kraju, a i meni se sve plače, al nekako otrpim, ta gdje će plakat momčić u kasnoj tinejdžerskoj dobi. Onda mu pružim onu knjigu i velim...

- Evo, pa nek ti opet neko pročita.
Više ga i ne persiram, nekako nas one suze zbližile, a sitni i smežurani starčić zavuče ruku u onu svoju vunenu torbu, pa iz nje izvuče jabučicu, nikad sitniju ni ljepšu nisam vidio, sva plamti ko da je od vatre načinjena. Stavi jabuku na...

...pult, čitanku metnu u torbu i izađe iz knjižare vraćajući onu francuzicu na glavu jednom rukom, da drugom tarući suze s lica.
Ja u magnovenju posegnuh rukom za jabuku, te je zagrizoh. Nije da ne umijem s riječima, ali tu slast i tu punoću okusa neću vam ni pokušat opisati...

...jer je to nemoguće, barem na ovim našim dunjalučkim jezicima, a tamo gdje jezik može to opisati, tamo je pripovijedanje izlišno.
Dugo mi je poslije bilo žao što sam izjeo tu jabuku, što je nisam osušio i sačuvao ko uspomenu, a onda sam jednog dana shvatio - ta to uopšte...

...nije bila jabuka, već nauk. Nauk da insan nikad ne smije postati uozbiljeni matori prdonja koji poeziju analizira putem pametnih, a stranih izraza, jer se tako poeziji uzima duša, a insanu radost i strast čitanja.
A što ja sve ovo vama pričam, draga djeco? Pa zato što mi je...

...taj sitni i smežurani starčić sinoć na san izašao, on posve isti, a ja skoro trideset godina stariji. Obojica se nešto snebivamo, nema polica s knjigama da po njima pogledom prebiremo, te se ja odvažih i zapitah ga
- Dina ti i imana, što si onako gorko plakao kad sam ti...

...čitao Omera i Merimu?
- Kako neću plakat, odvrati on, vazda mi se stegne kad se sjetim toga.
- Čega kad se sjetiš? upitam opet, a već sam posve zbunjen.

- Toga kako sam spustio Omerov tabut da ga Merima još jednom vidi, kaza starčić i ode mi iz sna, popravljajući rukama onu francuzicu na glavi.