Thread by @utikejt

Ovo je ODLIČNO pitanje!
Odgovor na to pitanje veoma je kompleksan. I opet, oni koji nisu naučili IZRAZITO APSTRAKTNO RAZMIŠLJATI i baratati IZRAZITO APSTRAKTNIM POJMOVIMA, vrlo će teško razumjeti odgovor na to pitanje..

Budući da LGBTIQ-politika nikad nije >SAMO< (ovakva ili onakva) politika, nego je utemeljena u SVEOBUHVATNOM, INTEGRALNOM NIHILIZMU (=u ontološkom nihilizmu, u epistemološkom nihilizmu, u etičkom nihilizmu itd), odgovor na ovo pitanje nije moguće dati a da se ne uđe u METAFIZIKU.

I još, da bi se odgovorilo na to pitanje, potrebno je ući u POVIJEST ideja minimalno 150 godina unatrag.

Godine 1882. Nietzsche u svom djelu, koji se na engleski - zanimljiva koincidencija - prevodi kao 'The Gay Science', inaugurira tezu "Bog je mrtav".
Ovdje ne treba skakati na Nietzschea. On nije >ubio< Boga, on nije >inicirao< ubojstvo Boga, on nije >kriv< što je >Bog mrtav<.

Nietzsche je, kao dubok i dalekovidan mislilac, DIJAGNOSTICIRAO odliku Epohe koja predstoji (a to je upravo epoha u kojoj i mi živimo). Temeljno obilježje te epohe je Nihilizam. "Bog je mrtav" i Nihilizam idu ruku pod ruku.

Što je Bog?
Najkraće rečeno:
Bog, koji je sada mrtav, jest JAMAC Istine, JAMAC Dobra, JAMAC Lijepoga, JAMAC Života.
Ili: Bog je JAMSTVO RAZLIKE Istine i Laži; Bog je jamstvo razlike Dobra i Zla, Bog je jamstvo razlike Lijepoga i Ružnoga, Bog je jamstvo razlike Života i Smrti.

No sada, Bog je mrtav.
To znači, sve se ruši.
Ne može Bog biti mrtav, a da svijet bude kakav je bio dotad. Svijet ne može ostati nepromijenjen.
Smrću Boga, na scenu stupa totalni Nihilizam.

Promotrimo sada kako Nihilizam funkcionira u svojim različitim oblicima. Promotrimo sada FAZE Nihilizma u različitim oblicima Nihilizma...

Četiri faze Estetskog Nihilizma:
1) Ružno nije ružno. Lijepo nije lijepo.
2) Ružno je lijepo. Lijepo je Ružno.
3) Lijepo ne postoji. Ništa nije lijepo.
4) Ružno ne postoji. Ništa nije ružno.

Četiri faze Epistemološkog Nihilizma:
1) Laž nije Laž. Istina nije Istina.
2) Laž je Istina. Istina je Laž.
3) Istina ne postoji. Ništa nije Istina.
4) Laž ne postoji. Ništa nije Laž.

Četiri faze Etičkog Nihilizma:
1) Zlo nije zlo. Dobro nije dobro.
2) Zlo je dobro. Dobro je zlo.
3) Dobro ne postoji. Ništa nije dobro.
4) Zlo ne postoji. Ništa nije zlo.

Biopolitika is the new black (suvremena politika je prvenstveno BIOPOLITIKA, politika koja se bavi Životom i Smrću), pa pogledajmo sada faze Političkog Nihilizma:
1) Život je Smrt.
2) Smrt je Život.

A za kraj, kralj svih Nihilizama, Ontološki Nihilizam:
1) Sve je ništa.
2) Ništa je SVE.
That's all, folks!!

Najkraće rečeno:
Ne-mrtav Bog znači da nije sve svejedno.
Mrtav Bog znači da je sve svejedno, ali evo vama ipak najradije NIŠTA.
NIŠTA je temeljna >vrijednost< Nihilizma.

Kad se bira između Istine i Laži, Nihilizam bira Laž (no samo kao prijelaznu FAZU, koja prethodi CILJU Nihilizma, a cilj Nihilizma je NIŠTA).
Kad se bira između Dobra i Zla, Nihilizam bira Zlo (samo kao prijelaznu FAZU, koja prethodi CILJU Nihilizma, a cilj Nihilizma je NIŠTA).

Nietzsche je svojedobno govorio o "prevrednovanju svih vrijednosti", i tu nije bio dovoljno precizan. Nihillizam nije neka >NOVA IDEOLOGIJA<, neki >NOVI SISTEM VRIJEDNOSTI<, koji svojim novim vrijednostima istiskuje i zamjenjuje neke stare vrijednosti.

Nihilizam odbacuje SVAKU, ali baš SVAKU vrijednost. Nihilizam je upravo NEGACIJA SVAKE, BILO KOJE I BILO KAKVE VRIJEDNOSTI.

Nihilizam je, najkraće rečeno RASPAD SISTEMA na svakoj razini, od pojmovne razine do razine opipljivoga svijeta.

Promotrimo što se, u epohi Nihilizma, događa prvo s POJMOVIMA, a zatim u STVARNOSTI. Predočimo si zorno taj raspad sistema. Za primjere uzmimo neke zahtjeve LGBTIQ-politike, koja je NIHILISTIČKA POLITIKA: >istospolni brak< i Istanbulska konvencija.

Dosad je pojam braka zakonodavstvom zapadnih država bio kristalno jasno određen četirima uvjetima:
- broj osoba (2)
- spol (različit: muško+žensko)
- dob (punoljetnost)
- zabrana incesta.

LGBTIQ-politika sada nastupa koristeći metodu NEVIĐENOG BRKANJA I FALSIFICIRANJA POJMOVA i ZAOBILAŽENJA RACIONALNOG i UDARA NA EMOCIJE u argumentaciji.

Tako LGBTIQ-politika posve lažno i falsifikatorski tvrdi da su homoseksualne osobe DISKRIMINIRANE u društvu, zato što je njima ZABRANJENO SKLAPANJE BRAKA, što je neviđena, besramna laž.

Naime, svaka homoseksualna osoba može sklopiti brak pod posve ISTIM uvjetima kao i ne-homoseksualna osoba (a uvjeti su: broj osoba koje sklapaju brak; različit spol osoba koje sklapaju brak; punoljetnost; zabrana incesta).

Nikakav zakon NE zabranjuje da homoseksualna osoba sklopi brak s osobom suprotnoga spola. Naime, SEKSUALNA ORIJENTACIJA nije nikakav uvjet ni ograničenje za sklapanje braka, obiteljski zakon ne bavi se seksualnom orijentacijom.

(Posve jednako, heteroseksualna osoba ne može sklopiti brak s osobom istoga spola.)
No na sve te prigovore, zagovornici LGBTIQ-politike tvrde da ti argumenti licemjerni, jer se homoseksualni parovi VOLE - kao >argument< javlja se LJUBAV.

Uočimo da se LJUBAV (njezina prisutnost ili njezina odsutnost) u obiteljskom zakonu nigdje ne spominje ni kao uvjet ni kao ograničenje za brak.
No LGBTIQ-politika ne obazire se na argumente.

Naposljetku u dobrom dijelu zapadnih država pobjeđuje >argument< da je za brak bitna >ljubav<, >da se ljudi vole<, i uvodi se >>bračna jednakost<<

Tako je sklapanje braka omogućeno i dvjema osobama istog spola, jasno, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju, i bez traženja dokaza o >LJUBAVI< osoba koje u brak stupaju. Trabunjanje o >ljubavi< i seksualnoj orijentaciji prestalo je onog časa kad je cilj postignut.

A cilj >bračne jednakosti< nije taj >da se ljudi vole<, nego da se dekonstruira prvo pojam braka (i to proširenjem njegove definicije), zatim i da se uništi smisao te društvene institucije, a naposljetku i ona sama.

(Cilj je UNIŠTENJE OBITELJI, a uništenje braka tu je samo jedna faza - zapamtimo da obiteljski zakon definira i pojmove Majke i Oca; nakon što je redefiniran brak, neizbježna je i redefinicija Majke i Oca.)

Vratimo se sada ishodištu ove priče - Istanbulskoj konvenciji.

>Bračna jednakost< za svoj je stvarni cilj imala ne ono što je kao svoj cilj deklarativno predstavljala (>da se ljudi vole< i da se ukine >diskriminacija< homoseksualaca), nego RASPRČKAVANJE i posljedično UNIŠTENJE OBITELJI.
Posve slično stvar stoji i s Istanbulskom konvencijom.

Istanbulska konvencija kao DEKLARATIVNI cilj ima >zaštitu žene od nasilja<, posebice >rodno uvjetovanog nasilja< i >obiteljskog nasilja<.
No stvarni je cilj Istanbulske konvencije još destruktivniji od cilja >istospolnog braka< - a to je NESTANAK ŽENE.

A kako žena može nestati?
Žena nestane PRVO POJMOVNO, A ZATIM U STVARNOSTI.
Žena bude UKINUTA.
Istanbulska konvencija za svoj cilj ima rastakanje pojma žene, što kao posljedicu u stvarnosti ima NESTANAK ŽENE KAO BIĆA.

Čitava LGBTIQ-politika je BESKONAČNO CINIČNA. LGBTIQ-politika CINIČNIJA je čak i od onoga "Arbeit macht frei" i "Jedem das Seine" na ulazu u nacističke konc-logore. LGBTIQ-politika je - znam da je ovo teško uopće i povjerovati - GORA od konc-logora i gulaga zajedno na kvadrat.

Kako pojam žene može nestati? Pojam žene može nestati kao i bilo koji drugi pojam - REDEFINICIJOM, PROŠIRENJEM I RAZVODNJENJEM (tog pojma).

Istanbulska konvencija upravo REDEFINIRA, PROŠIRUJE I RAZVODNJAVA pojam žene, čime ga POSVE OBEZVREĐUJE i naposljetku DOKIDA.

Evo kako Istanbulska konvencija redefinira, proširuje i razvodnjava pojam žene.
Dosad je žena bila (konsenzualno!) shvaćena kao odraslo ljudsko biće ženskoga spola.

Istanbulska konvencija proširuje i razvodnjava pojam žene tako što ženama smatra i, citiram, "djevojčice mlađe od 18 godina" - dakle i DJECU.
Nadalje, Istanbulska konvencija ne definira ženu s obzirom na spol - spol postaje nebitan - pa tako žena može biti i osoba muškog spola.

No ne samo to - sada rod može biti ne više muškarac ili žena (kao dosad), nego rod može biti BILO ŠTO. Rod kod pojedinca čak može biti potpuno odsutan - da pojedinac ne bude ni muškarac ni žena ni deklarativno išta drugo (=bezrodni). Rod je posve PROIZVOLJAN.

Rod je proizvoljan --> Žena je proizvoljna --> Bilo tko može biti žena --> Ništa (i nitko) zapravo nije žena, jer nema čvrstih odrednica što je to žena.

ŽENA JE UKINUTA.
Toliko o >zaštiti žena od nasilja<.

Na kraju, kako vidimo, pobjeđuje Ništa. LGBTIQ-politika je temeljena u Nihilizmu.
Na svaki autentični zahtjev LGBTIQ-politike jedini ispravni odgovor uvijek je NE.
Sve što Nihilizam dotakne, postane NIŠTA.
LGBTIQ-politika, koja je politika Nihilizma, širi dah SMRTI.

Istanbulska konvencija >>štiti<< žene od nasilja tako da UKIDA ŽENU.
To je beskonačan cinizam, koji nadmašuje cinizam natpisa "Arbeit macht frei" i "Jedem das Seine" na ulazu u nacističke konc-logore.

PRINCIPIIS OBSTA - sasjeći u korijenu. Ne dopustiti da se dogodi.