O žrtvenom narativu
Skoro je trideset godina evo prošlo od jednog veselog i zastrašujućeg, a posve istinitog i poučnog događaja što ću vam ga jutros ispripovijedati, a čiji je glavni akter bio jedan moj
- Pa kakav si izazov smislio? upitah svog ahbaba. Nećeš je valjda pozvati da se trkate po Vilsonovom?
- Naravno da neću, već ću joj kazati da sam impotentan, odgovori moj ahbab samouvjereno se smiješeći, a njoj će to biti neodoljiv izazov i iskušenje da upravo
- Otkud ti to naupmade? upitah, dok se u meni prvi put javila iskrica sumnje da moj talentovani i kao upis lijepi ahbab možda i nije toliko pri pameti koliko smo mi oko njega mislili da jest.
- Jesi li ti siguran da će ti koristiti oponašanje Mrkog? pitam, jer zbog njegovog naučnog pristupa Prle i Tihi umalo nisu
- To je bilo na filmu, odgovori moj ahbab, a ovo je život koji vazda nagradi naučni pristup.
- Sutradan dođoh na fakultet pa pravo u bife, a tamo moj ahbab i simpatična košpa iz unutrašnjosti
- Jel ti ja fino rekoh da naučni pristup ne može omašiti u životu i da se ni žensko i njene
- Jesi li je to trehno? pitam, a drago mi zbog njega baš kao da sam i ja.
- Nisam još, ali eto je večeras kod mene, veli on. Jutros mi je obećala dokazati da mi se ne diže samo kad se nema na šta dići.
Sutradan izađoh po duhan pa sretoh svog ahbaba i nestrpljivo rekoh
- Hajmo u kafić na vinjak da mi pričaš kako je bilo.
Raskošna logika mog ahbaba kasnije je utjehu pronašla u činjenici da su se mnogi drugi iz našeg društva osvjedočili u dizačke sposobnosti simpatične i pikantne te privlačne i pojebljive košpe iz unutrašnjosti, što je