Thread by @elisbektas

Opasna igra

kao djevojčica krišom bi zrcalo
iz ljetnje kuhinje uzimala
pa trk iza odrine
gdje je niko ne vidi

nježno ga na leđa položi
i nosi u rukama
kao da je mače

u zrcalu nebo
široko
kao ono nad bataljonom

tako djevojčice hodaju po oblacima
nije to nikakva metafora već obično
prepoznavanje istine

iznad avlije
među vriježama
u slavu neponovljivosti
zvonile su koze

u avliji
šipci su tumačili tajne
uvijek poneku
za sutra ostavljajući

ispod avlije
rijeka tugovala
most joj u muhadžirluk otišao

kamen sa očevog đona otpao
jednom se između dva oblaka ispriječio

sa neba na zemlju
dugačak je pad
ne može to proći
bez ožiljaka na gležnju

taj se ožiljak više ne može
vidjeti očima

može srcem
onim što je i samo
padalo s nebesa

takve ožiljke nose samo
veliki zavojevači
oni koji umiju praštati
i djevojčice koje s oblaka na oblak
skakuću

Unroll please @threadreaderapp