Tužna i nadasve istinita pripovijest o zlatokosom dječaku Ernstu Hajnesu
Zlatokosi Ernst Hajnes, prćastog nosića i kao sedef bijelih zubića, imao je upravo bajkovito djetinjstvo. Bio je jedinac, pa mu roditeljska ljubav nije bila uskraćivana, niti ju je morao dijeliti.
Zlatokosi Ernst Hajnes, prćastog nosića i kao sedef bijelih zubića, imao je upravo bajkovito djetinjstvo. Bio je jedinac, pa mu roditeljska ljubav nije bila uskraćivana, niti ju je morao dijeliti.
Kuća, koju je majka Marija održavala u besprijekornom redu, osmjesima i pjesmom ispunjavajući je neusporedivom toplinom, bila je Ernstov zamak, a dvorište sa nekoliko stabala jabuke i razgranatim orahom njegova kneževina. Na počinak nije odlazio, a da mu otac i mati ne pročitaju
bar jednu bajku ili bar jednu pjesmu Foglevajdeovu, kojeg je Ernst naročito volio među svim velikim pjesnicima. Sa drugim dječacima nije se družio, jer je prezirao njihove grube igre - uostalom, zar da s nekim dijeli počasti što ih je uživao u svom kneževskom zamku i dvorišne
pustolovine iz kojih je izlazio kao slavom ovjenčani pobjednik. Jednoga dana nad Ernstovo blagorodno djetinjstvo nadvila se crna sjenka. Do tada uvijek nasmijani otac Rudolf stigao je kući, lica koje je izgledalo kao lica mučenika naslikanih u libečkoj katedrali. Dok je Ernst
prao ruke prije ručka, čuo je kako otac Rudolf govori majci Mariji: "Her Rosenblaum mi je dao otkaz u banci. Nije htio da otpušta svoje Jevreje. A ja sam mu bio najuredniji i najodaniji službenik." U sasvim neznatno otegnutom naglasku kojim je njegov otac izgovorio riječ her
bila je sadržana sva gorčina i sva nevoljnost jednog svijeta koji se rušio. Sutradan, dok je Ernst bio zabavljen savlađivanjem zmajeva u svojoj dvorišnoj kneževini, otac Rudolf je na tavanu zamka ispalio sebi hitac u sljepoočnicu iz malog Lebed revolvera. Velika ekonomska kriza
poslije će uzeti još mnoge žrtve, ali Ernst, koji je stvarnost razumijevao dublje i strasnije nego odrasli i učeni ljudi, nepogrešivo je znao da je njegov voljeni otac Rudolf bio žrtva zlog Jevrejina her Rosenblauma, koji nije htio da otpušta svoje sunarodnjake, pa je stoga
uništio njegovog oca koji je tako krasno čitao Fogelvajdeove pesme. Ernst Hajnes nije sreo puno Jevreja tokom svog djetinjstva i dječaštva u Libeku. Štaviše, ne zna se pouzdano da li je sreo i jednog jedinog. No zli čin her Rosenblauma bio je dovoljan da ga uvjeri u istinu o tome
kako su svi Jevreji odreda zli. I odista, imamo li prava suditi mu na tom uvjerenju - ta zar je mogao izgraditi drugačije vjerovanje bez temelja na kojima bi ono počivalo? 1933.godine Ernst Hajnes prijavio se na oglas ispisan gotičkim slovima, za prijem u SS službu. Premda lišen
tjelesnih predispozicija, raskošni um omogućio mu je da napreduje sve do čina pukovnika i da bude postavljen za načelnika službe obezbjeđenja u Bergen-Belzenu. Kada su združene britansko-kanadske trupe ušle u logor u Bergen-Belsenu, zlatokosi SS pukovnik Ernst Hajnes, prćastog
nosa i sa zubima koji su još uvijek bili bijeli kao da su od sedefa, izašao je pred njih i, pružajući svoj Valter PP kao znak predaje, rekao: "Please, have in mind that I love Mickey Mouse and jazz."
Unroll please @threadreaderapp
