premda nisam musliman rimokatoličkog mesheba tu i tamo osjetim potrebu za ispovijedanjem
možda ovo i nije najbolji čas da priznam svoju veliku sramotu no svejedno ću to učiniti jer je teret zatajivanja nepodnošljiv
dok sam zapovijedao četom koja je branila položaj usječen u krajolik kao nokat u meso od brigade kojoj smo bili prepotčinjeni dobijao sam kao dopunu u ishrani jednu konzervu dnevno
ko zna gdje bi me odveo pokušaj da rastumačim porive onog ko je izdao takvu naredbu dok vojska jede skromne porcije riže i leće bez masnoće i začina pa se u takav poduhvat neću upuštati
ali ulje sam zadržavao da njime punim svjetiljku čiji je fitilj strašno čadio
i pod čijom sam svjetlošću čitao jedinu knjigu pronađenu u ostacima kuće koja je služila kao komandno mjesto
drajzerovu američku tragediju