Kad je malo para i malo vremena, Avala je zgodno mesto da se čovek skloni iz Beograda.
Samo ime (H)avala je turskog, tj arapskog porekla, i znači greda, prepreka. Još su Rimljani ovde vadili rudu, o čemu svedoče brojna napuštena okna u planini.
Avala je visoka 511 metara, pa u 👇
Beogradu postoji šala da smo nabacali koji metar zemlje na brdo da bismo i mi imali planinu.
Pre samog vrha, sa leve strane je spomenik sovjetskim vojnim veteranima iz 1964. Život nekada može biti bizaran, a smrt još bizarnija: avion koji je prevozio sovjetske veterane na 👇
proslavu 20 godina slobode Beograda, udario je u planinu, i oni koji su preživeli rat, nisu preziveli mir. Poginuli su 19. oktobra 1964. Uspomenu na tu tragediju čuva spomenik u obliku avionskog krila, i ploča sa imenima poginulih veterana
👇
Na vrhu je hotel "Avala", sagrađen 1928. po naređenju kralja Aleksandra. Arhitekta je bio Rus V. Lukomski.
Mali detalj: nakon aprilskog sloma 1941 - e, Vlada Kraljevine se ovde skupila, i u ovom hotelu donela odluku da junački pobegne u London
👇
Na vrhu planine se nalazi spomenik Neznanom junaku. Na istom mestu se nalazio srednjevekovni grad Žrnov. Tri dana su dinamitom razvaljivali stari grad da bi ispunili Karađorđevićev kapric. Na kraju je Meštrović uradio spomenik u obliku sarkofaga, sa 5 kamenih stepenika kao pet 👇
vekova ropstva, i natpisom iznad ko ga je podigao. Krov nosi 8 karijatida, odevenih u narodne nošnje različitih delova Kraljevine SHS.
Unutar spomenika je kripta gde su sahranjeni neznani junaci.
Inače, neznani junak je najverovatnije Sulejman Balić, sa Peštera, koga je granata👇
raznela na Avali. Bio je vojnik majora Gavrilovića na odbrani Beograda, austrougarski vojnici su ga sahranili u blizini Žrnova.
Na spomeniku su vidljiva oštećenja od sovjetskih granata iz 1944.
👇
Četinari koji rastu pored spomenika izrasli su iz semena koje je 1930 - ih stiglo kralju Aleksandru iz Nemačke, u znak mira i posvetu "Našem velikom srpskom neprijatelju".
Potpisano od strane jednog nesuđenog bečkog slikara sa brčićima
👇
Avalski toran je izgrađen 1965, kao Tv toranj. Godine 1999. je nato pakt procenio da toranj ozbiljno ugrožava prava Albanaca na Kosovu, pa ga je valjda zato izbombardovao.
2005 - e, mislim, napravljen je novi toranj, jedan od simbola Beograda
👇
Jajinci nisu na Avali, ali su na putu nazad ka gradu. Ovo je mesto tuge i sećanja na ubijene Srbe, Rome, Jevreje i ostale antifašiste. Pisao sam ranije i o Banjici, i o Sajmištu i dušegupki, sada se samo podsećamo.
👇
Za ove stubove su Nemci vezivali te mučenike, onda bi ih streljali, potom pucali u glavu iz pištolja preživelima, bacali ih u masovne grobnice i zatrpavali.
Slava mučenicima je jedino šta mogu reći sada
👇
Na samom kraju, još ovo: stoji cifra o broju stradalih. Ja o broju neću reći ništa. Ja nikada ne govorim o brojevima kada su ljudi u pitanju.
Ovde, na razvalinama Jugoslavije, već 80 godina vlada morbidan običaj: kada su "tvoji" postradali, uvećavaj broj, i tako vređaj žrtve, 👇
kao da njihova žrtva nije sama po sebi dovoljna.
Kada su "tvoji" egzekutori, smanjuj broj, i opet vređaj žrtve.
Ljudi nisu brojevi, prijatelji moji, ljudi su imali ime i prezime. Čovek, dakle, nije broj.
Vidite ovu humku na fotografiji? Ispod nje leže ljudi, a ne brojevi.
• • •
Missing some Tweet in this thread? You can try to
force a refresh
I Zemunci, i svako ko je makar jednom bio u ovoj varoši, došao je na kej. Teško je suditi koji deo Zemuna je najlepši, ali, kej je svakako u vrhu te liste.
Danas je lepota keja stavljena na ozbiljnu probu zbog blata i radova koji su počeli nakon što je veseli Vesić jedne noći 👇
usnio čudan sanak kako bi kej trebalo da izgleda.
Ali, ko kaže da se našim kejom mora šetati po Vesićevim snoviđenjima, zato, ko voli, - idemo.
Obaloutvrda na keju je napravljena još 1889. naredbom bana Kuena Hedervarija. Zasađene su topole i uređene su staze za 👇
šetnju. Najpre je dobio ime po Kuenu Hedervariju. Nakon 1918. zove se Kej 5. novembra. Ustaše će mu dati ime Kej vojskovođe Slavka Kvaternika, a od 1947. do danas se zove Kej Oslobođenja.
Ako šetamo nizvodno, sa desne strane je mnogo kafana, od kojih je najčuvenija "Šaran". Ona👇
Sve je počelo onoga dana kada si poverovao u priču o plati od 2000 maraka.
Doduše, prvo mora malo da se ratuje. Nije problem, vole ovde ljudi da ratuju. Ništa lepše nego pucati na one preko reke. A i oni vole da pucaju na nas.
Kad je prošao rat, doveo je generalni u fabrički 👇
krug biznismena koji ima kapital, i koji će da firmu privatizuje i izvuče iz bule. Biznismenu kad vidiš čelo, trebalo je da ti bude jasno da taj nije u stanju ni da igra levog beka u fudbalskom klubu iz rodnog sela, ali, nema veze, i u to si poverovao.
Od vađrnja firme iz bule 👇
naravno, ne bi ništa. Počeo si da radiš kod privatnika. Dušu ti je iscedio, radio si neprijavljen, a on je zgrtao profit.
Onda su došle strane banke, lepih enterijera, kao sa reklama. Nudile su ti njihove lepe službenice kredit, nisi baš do kraja čitao ugovor, ni ona sitna 👇
- Vidi palme na Kalemegdanu
Seljana!
Vidi palme u Beču
Jao, super, slikaj me ovde
- Prođe Kameničkom
Ovo samo kod nas ima, po ulici da prodaju drangulije
Ode na buvljak u Pariz
Jao, prelepo, vidi, papirni luster, samo 20 evra, kupujem!
- Vidi pijane srednjoškolce subotom 👇
u Knez Mihailovoj
Sramota, njima treba da poverimo budućnost?
Pijani engleski tinejdžeri na plaži u Grčkoj
Jao, što su slatki i veseli, nema veze što povraćaju!
- Dođe mu prijatelj Kanađanin u goste
7 dana ga hrani i poji, gost spava kod njega
Zove ga drug iz vojske, selo kod 👇
Lapova, da prenoći kod njega, mora na vma na pregled
Brate, imaš preko air bnb da nađeš sa 16e smeštaj u Pinosavi, za manje od sata si na Banjici busom
- Ode na 40 dana rođaku na groblje
Fuj, pitu i kafu ređate po grobu, primitivci
Plati 30e da uđe u kapelu u Italiji gde 👇
O Vojnom muzeju nemam šta mnogo da kažem, svi znamo i gde je, i šta je u njemu.
Od Ilira i Tračana, do postjugoslovenskih ratova, sve je tamo.
Prvi nivo i dalje ima klasičnu sfrj postavku, što je dobro, jer nismo izolovani kao Aboridžini, pa da se srpska istorija može 👇
posmatrati odvojeno od ostalih naroda.
Moja kćerka je ovaj muzej nazvala "Lavirint kroz istoriju", i Vojni muzej to i jeste - vijugavim hodnicima putujemo kroz vreme.
Ulaznica je 350 dinara, deca ne plaćaju, kao i svaki muzej, ne radi ponedeljkom, imaju kod ulaza ormarići u 👇
koje se ostave stvari pod ključem.
Gužve, naravno, nema, što je globalno loše, ali, nama ekstra
👇
"Moje ime je Skadarlija ... ili Skadarska ulica, ako Vam se više sviđa. Ja nisam ni bulevar, ni avenija, ni put. Ja sam obična strma uličica u sred Beograda. I to bi bilo sve što o meni možete reći, da nije moje boemske istorije, crvenih krovova i rasklimanih stolica".
Ne bih 👇
za dva života smislio bolji uvod za šetnju Skadarlijom, od opisa Zuke Džumhura, pa nisam ni pokušavao.
Ono što mogu da probam, to je da se spustim ovim sokakom i pokušam da zamislim kako je izgledao nekada..
Ono što je za Pariz značio Latinski kvart ili za Beč Grincig, to je za👇
Beograd do pre 100 godina bila Skadarlija.
Prve udžerice niču ovde još 1717, kada se ovaj kraj zvao Šićan - mala, sa 14 kućeraka. Tek 1872. dobija ime Skadarska. To ime će opstati do danas, uz kratak prekid tokom austrougarske okupacije, kada se zvala Ružina ulica.
Zanimljivo,👇