Na samoj ivici Gradskog parka u Zemunu, između zemunske gimnazije i poljoprivrednog fakulteta, nalazi se hala "Pinki", sportski centar.
A nekad, početkom 1930 - ih, ovde je bio sokolski dom "Kralj Aleksandar I". Na internetu nema fotografija ovog dela Zemuna, jedino što sam 👇
našao je slika u knjizi Branka Najholda, a realno, gde drugde.
Za vreme okupacije, u ovoj zgradi je bila centrala Kulturbunda, o tome je govorio i Koraks, naš najbolji karikaturista, iz prve ruke, kako su mladi Nemci Francestala ovuda paradirali.
Nakon rata, u ovaj se dom 👇
useljava omladinsko društvo "Partizan", da bi zgrada potom bila srušena, i na njenom mestu početkom 1970 - ih niče hala "Pinki". Svečano otvorena 1974 - e, bila je to moderna hala sa raznim sportskim aktivnostima.
Onda dolaze 90 - e, hala naravno propada. Krov je prokišnjavao, 👇
za vreme radikalske vlasti Šešelj je za direktora postavio Vučića, ovde su bili smešteni i Srbi koji su proterani iz Krajine, ali, ja to vreme pamtim po "Festu", tu su bile možda i najbolje klupske svirke u gradu, sa redovnim Fuzz Box - om i legendarnim Projom, nažalost,
👇
pokojnim.
Muke hale "Pinki" izgleda tek počinju, jer izgleda da veseli Vesić želi da ga sruši i da tu napravi veći, lepši i stariji "Pinki", a znamo da kad se on nečega uhvati, jedan Njutnov zakon prestane da važi.
Stari Zemunci znaju i to, da ispod ovog područja rade podzemne 👇
vode, tako da, - biće veselo.
Zato, prošetajte do "Pinkija", ako ništa, a ono da bar vidite tu socijalističku arhitekturu. Naime, ova stakla i oblik koji prave, zapravo predstavljaju Sutjesku, a boja ispod je njeno korito - napravljeno je da pamti bitku za ranjenike.
Uzdravlje
• • •
Missing some Tweet in this thread? You can try to
force a refresh
I Zemunci, i svako ko je makar jednom bio u ovoj varoši, došao je na kej. Teško je suditi koji deo Zemuna je najlepši, ali, kej je svakako u vrhu te liste.
Danas je lepota keja stavljena na ozbiljnu probu zbog blata i radova koji su počeli nakon što je veseli Vesić jedne noći 👇
usnio čudan sanak kako bi kej trebalo da izgleda.
Ali, ko kaže da se našim kejom mora šetati po Vesićevim snoviđenjima, zato, ko voli, - idemo.
Obaloutvrda na keju je napravljena još 1889. naredbom bana Kuena Hedervarija. Zasađene su topole i uređene su staze za 👇
šetnju. Najpre je dobio ime po Kuenu Hedervariju. Nakon 1918. zove se Kej 5. novembra. Ustaše će mu dati ime Kej vojskovođe Slavka Kvaternika, a od 1947. do danas se zove Kej Oslobođenja.
Ako šetamo nizvodno, sa desne strane je mnogo kafana, od kojih je najčuvenija "Šaran". Ona👇
Sve je počelo onoga dana kada si poverovao u priču o plati od 2000 maraka.
Doduše, prvo mora malo da se ratuje. Nije problem, vole ovde ljudi da ratuju. Ništa lepše nego pucati na one preko reke. A i oni vole da pucaju na nas.
Kad je prošao rat, doveo je generalni u fabrički 👇
krug biznismena koji ima kapital, i koji će da firmu privatizuje i izvuče iz bule. Biznismenu kad vidiš čelo, trebalo je da ti bude jasno da taj nije u stanju ni da igra levog beka u fudbalskom klubu iz rodnog sela, ali, nema veze, i u to si poverovao.
Od vađrnja firme iz bule 👇
naravno, ne bi ništa. Počeo si da radiš kod privatnika. Dušu ti je iscedio, radio si neprijavljen, a on je zgrtao profit.
Onda su došle strane banke, lepih enterijera, kao sa reklama. Nudile su ti njihove lepe službenice kredit, nisi baš do kraja čitao ugovor, ni ona sitna 👇
- Vidi palme na Kalemegdanu
Seljana!
Vidi palme u Beču
Jao, super, slikaj me ovde
- Prođe Kameničkom
Ovo samo kod nas ima, po ulici da prodaju drangulije
Ode na buvljak u Pariz
Jao, prelepo, vidi, papirni luster, samo 20 evra, kupujem!
- Vidi pijane srednjoškolce subotom 👇
u Knez Mihailovoj
Sramota, njima treba da poverimo budućnost?
Pijani engleski tinejdžeri na plaži u Grčkoj
Jao, što su slatki i veseli, nema veze što povraćaju!
- Dođe mu prijatelj Kanađanin u goste
7 dana ga hrani i poji, gost spava kod njega
Zove ga drug iz vojske, selo kod 👇
Lapova, da prenoći kod njega, mora na vma na pregled
Brate, imaš preko air bnb da nađeš sa 16e smeštaj u Pinosavi, za manje od sata si na Banjici busom
- Ode na 40 dana rođaku na groblje
Fuj, pitu i kafu ređate po grobu, primitivci
Plati 30e da uđe u kapelu u Italiji gde 👇
O Vojnom muzeju nemam šta mnogo da kažem, svi znamo i gde je, i šta je u njemu.
Od Ilira i Tračana, do postjugoslovenskih ratova, sve je tamo.
Prvi nivo i dalje ima klasičnu sfrj postavku, što je dobro, jer nismo izolovani kao Aboridžini, pa da se srpska istorija može 👇
posmatrati odvojeno od ostalih naroda.
Moja kćerka je ovaj muzej nazvala "Lavirint kroz istoriju", i Vojni muzej to i jeste - vijugavim hodnicima putujemo kroz vreme.
Ulaznica je 350 dinara, deca ne plaćaju, kao i svaki muzej, ne radi ponedeljkom, imaju kod ulaza ormarići u 👇
koje se ostave stvari pod ključem.
Gužve, naravno, nema, što je globalno loše, ali, nama ekstra
👇
"Moje ime je Skadarlija ... ili Skadarska ulica, ako Vam se više sviđa. Ja nisam ni bulevar, ni avenija, ni put. Ja sam obična strma uličica u sred Beograda. I to bi bilo sve što o meni možete reći, da nije moje boemske istorije, crvenih krovova i rasklimanih stolica".
Ne bih 👇
za dva života smislio bolji uvod za šetnju Skadarlijom, od opisa Zuke Džumhura, pa nisam ni pokušavao.
Ono što mogu da probam, to je da se spustim ovim sokakom i pokušam da zamislim kako je izgledao nekada..
Ono što je za Pariz značio Latinski kvart ili za Beč Grincig, to je za👇
Beograd do pre 100 godina bila Skadarlija.
Prve udžerice niču ovde još 1717, kada se ovaj kraj zvao Šićan - mala, sa 14 kućeraka. Tek 1872. dobija ime Skadarska. To ime će opstati do danas, uz kratak prekid tokom austrougarske okupacije, kada se zvala Ružina ulica.
Zanimljivo,👇