Povodom 26. godišnjice streljanja zarobljenih Bošnjaka na Vojnoj ekonomiji Branjevo, FHP predstavlja svoj četvrti digitalni narativ o odredu koji je učestvovao u izvršenju genocida u Srebrenici.
10. DOd formiran je 14. oktobra 1994. naređenjem Ratka Mladića, kao jedinica direktno podređena Glavnom štabu VRS. Za izdavanje naređenja i direktiva 10. DOd, kao i za nadgledanje njihove primene, bio je zadužen Petar Salapura, načelnik Uprave za obaveštajne poslove GŠ VRS.
Pripadnici odreda prošli su kroz najmanje dve obuke. Prva je bila organizovana krajem 1994. godine u Kasarni „Vojna pošta 5000“ u Pančevu, a druga u februaru 1995. godine u Vlasenici, u skladu sa dogovorom Petra Salapure i generala Vojske Jugoslavije Mileta Mrkšića.
GŠ VRS, odnosno Petar Salapura, naredio je 10. DOd, 10. jula 1995. godine, da izvrši pripreme i krene u zauzimanje zaštićene zone Srebrenica. U skladu sa tim, komandant Pelemiš je istog dana izdao naređenje svojim potčinjenima da otpočnu marš rutom Bijeljina–Vlasenica–Bratunac.
Operacija zauzimanja Srebrenice otpočela je u ranim jutarnjim časovima 11. jula 1995. godine. Istog dana, između 13 i 14 časova, podeljeni u četiri grupe, pripadnici 10. DOd ušli su u centar Srebrenice.
Pripadnici 10. DOd učestvovali su u pretresu i pljački kuća u Srebrenici i, po odobrenju Pelemiša, vredne stvari tovarili u kamione. Dok su hodali gradom ubili su najmanje jednog civila. Dan kasnije bili su u Novoj Kasabi, gde su nastavili sa pljačkom i ubijanjem.
Rano ujutru 15. jula 1995. godine Dragomir Pećanac obavestio je komandanta 10. DOd Milorada Pelemiša da će vojno sposobni muškarci biti streljani. Pelemiš je za taj zadatak odredio 10 pripadnika 10. DOd.
Grupa vojnika koju je Pelemiš odredio dan ranije, izuzev Zorana Obrenovića i Luke Jokića, krenula je u izvršenje Pelemiševog naređenja 16. jula 1995. godine na Vojnoj ekonomiji Branjevo.
Zarobljenici, ruku vezanih iza leđa, a neki i s povezom preko očiju, transportovani su iz škole u Kuli na farmu u Branjevu autobusima u pratnji vojne policije Drinskog korpusa VRS. Po dolasku, streljani su u grupama od 10 zarobljenika.
Na zarobljene Bošnjake su zajednički pucali i ubijali ih: Franc Kos, Marko Boškić, Aleksandar Cvetković, Dražen Erdemović, Brano Gojković, Vlastimir Golijan, Zoran Goronja i Stanko Savanović.
Pripadnici 10. DOd učestvovali su i u ubistvu zatočenika iz logora Sušica, koji su 23. jula streljani u selu Bišina. U primarnoj masovnoj grobnici u selu Bišina pronađeni su posmrtni ostaci 39 osoba. Ustanovljeno je da su zarobljenici imali povez preko očiju i ruke vezane žicom.
Dana 16. januara 1996. godine, Petar Salapura je MUP-u Republike Srpske uputio depešu u kojoj direktno interveniše za dobijanje ličnih karata za osam pripadnika 10. diverzantskog odreda koji su učestvovali u ubijanju zarobljenika na Branjevu – kako bi pobegli u Srbiju.
Pred MKSJ, kao i sudovima u Srbiji i BiH, do danas je sedam pripadnika 10. DOd osuđeno za zločine počinjene u julu 1995. godine na Vojnoj ekonomiji Branjevo.
Za ubistva počinjena u Bišini nije odgovarao nijedan pripadnik 10. DOd.
• • •
Missing some Tweet in this thread? You can try to
force a refresh
Povodom obeležavanja 29. godišnjice pada Vukovara Fond za humanitarno pravo predstavlja svoj trinaesti dosije pod nazivom „Logori za Hrvate na teritoriji Srbije“.
Najveći logor formiran u Srbiji nalazio se u KPD Sremska Mitrovica, a postojali su i logori u banatskim selima Begejci i Stajićevo, zatim u kasarni JNA u Aleksincu i KPD u Nišu. Iz ovih logora pojedini zatočenici prebacivani su u prostorije Vojno-istražnog zatvora u Beogradu.
U septembru 1991. godine, na osnovu usmenog naređenja saveznog sekretara za narodnu odbranu Veljka Kadijevića, formiran je prvi logor na teritoriji Srbije u napuštenom lovačkom domu na periferiji naselja Begejci u opštini Žitište.
Na današnji dan 1999. počela je sistematska akcija etničkog čišćenja i nasilja nad kosovskim Albancima, sprovedene od strane oružanih snaga srpske vojske i policije tokom NATO intervencije na Saveznu Republiku Jugoslaviju.
Prema podacima FHP-a i @HLCKosovo, u periodu od 20. marta do 14. juna 1999. godine, srpske snage su na Kosovu ubile 6.872 Albanska civila.
@ICTYnews utvrdio je da je preko 800.000 albanskih civila deportovano, neutvrđen broj osoba bio je izložen torturi i seksualnom zlostavljanju, a uništen je i opljačkan značajan deo imovine i religijskih objekata kosovskih Albanaca.
[NIZ] Negiranje genocida u Srebrenici među zvaničnicima Republike Srbije ustaljena je praksa uprkos presudama @ICTYnews i @CIJ_ICJ. U narednih sedam tvitova sumiramo izjave zvaničnika u kojima negiraju genocid od 2012. godine.
Na početku svog mandata 2012. godine, tadašnji predsednik Tomislav Nikolić izjavljuje da u Srebrenici nije bilo genocida.
Sledeće godine, u aprilu 2013., Nikolić se u intervjuu za @MultimedijaBHRT izvinjava za zločine, ali izbegava reč genocid, minimizira odgovornost, relativizuje kvalifikaciju govoreći da je sve što je počinjeno u ratovima devedesetih genocid, te ignoriše već tada donesene presude.