"Glupost je opasniji neprijatelj dobra nego što je zlo"
O GLUPOSTI (Ditrih Bonhefer)
Pitajući se kako je moguće da skoro čitava nacija podlegne suludim Hitlerovim idejama, Ditrih Bonhefer, nemački borac protiv nacizma, napisao je analizu fenomena ljudske gluposti:
Glupost je
opasniji neprijatelj dobra nego što je zlo. Protiv zla možemo da se bunimo, ono se može razotkriti, u slučaju nužde i sprečiti silom; zlo uvek u sebi nosi i klicu sopstvenog uništenja zato što kod ljudi makar izaziva neprijatnost. Protiv gluposti smo nemoćni.
Tu ne možemo
ništa da postignemo protestima ili silom; argumenti ne vrede, u činjenice koje govore protiv prethodno oformljenih mišljenja jednostavno niko ne veruje – u takvim slučajevima je glupan čak i kritičan...
Osim toga glupan je, za razliku od zlikovca, u potpunosti zadovoljan samim
sobom: da, on je čak i opasan zato što se lako razdraži i prelazi u napad.
Stoga moramo biti obazriviji sa glupanom nego sa zlim čovekom.
Nikada ne treba da pokušavamo da glupana ubedimo argumentima, to je besmisleno i opasno.
Da bi znali kako da izađemo na kraj s glupošću,
moramo da pokušamo da shvatimo njenu suštinu. Jedno je sigurno: ona u suštini nije defekt intelekta, nego ljudskosti.
Ima ljudi intelektualno veoma dobro opremljenih, koji su glupi, i intelektualno usporenih koji su sve samo ne glupi. To, na vlastito iznenađenje, otkrivamo u
određenim situacijama.
Utisak da je glupost urođena slabost nije tako jak kao onaj da ljude u određenim situacijama načine glupima, tj. da sami dopuštaju da budu zaglupljeni.
I možemo da vidimo da ljudi koji žive odvojeno od ostalih, usamljeni, tu manu ređe poseduju nego ljudi
ili grupe ljudi koji imaju potrebu za druženjem ili su na to upućeni.
Čini se, dakle, da je glupost više sociološki nego psihološki problem. Ona je rezultat delovanja izvesnih istorijskih okolnosti na čoveka, psihološki fenomen koji prati određene spoljašnje prilike.
Ako to
razmotrimo malo detaljnije, pokazuje se da svaki jak spoljašnji razvoj sile političkog ili verskog tipa pogađa veliki broj ljudi glupošću. Da, to gotovo zvuči kao neki socio-psihološki zakon.
Moć jednih zavisi od gluposti drugih. Nikada, međutim, neke ljudske sposobnosti, na
primer intelektualne, ne bivaju umanjene niti nestaju, već preovlađujući utisak koji razvoj moći ostavlja na određene ljude oduzima njihovu samostalnost – oni, manje ili više nesvesno, odustaju od samostalnosti u situaciji u kojoj se nalaze.
Činjenica da je glupan često i
tvrdoglav, ne sme da nas zavede da poverujemo da je samostalan. Već u razgovoru s njim primećujemo da nemamo posla s njim lično, već sa sloganima, parolama itd. koji su ga poptuno zarobili.
On je zaposednut, zaslepljen, zloupotrebljen i zlostavljan u čitavom svom biću. On je
pretvoren u instrument bez volje i tako je u stanju da čini sve moguće zlo, a istovremeno nije u stanju da ga spozna kao zlo.
Ovde leži opasnost od demonske zloupotrebe, koja čoveka može zauvek da uništi.
Svi citaoci informera, pratioci realitija, Pinka, N1, RTSa da se zamisle!
• • •
Missing some Tweet in this thread? You can try to
force a refresh
"Суштина, напустивши физичко тело, способна је да мисли, осећа ... а све се то дешава изван физичког тела. Сасвим чудно, зар не ?! Шта ово значи? На крају крајева, физичког тела више нема, али личност човека остаје, ум наставља да ради, као да се ништа није догодило. То је
парадокс, и ништа више. Само, је ли то парадокс?! То је питање.
Неразумевање о томе шта је живи организам и способност да се кроз пет чула опази само физички густи ниво стварности довело је људско разумевање до ћорсокака. Дуга и упорна тражења мисли научника кроз проучавање
биоелектричне активности неурона мозга у последњих неколико деценија нису дала ништа.
Нико још није успео да ухвати мисао, бар на овај начин, и никада је неће бити могуће ухватити! И у томе нема ничег парадоксалног, макар само зато што људска свест није на физичком, већ на
Zašto je Gadafi ubijen? 1. U Libiji nije bilo računa za struju, električna energija je bila besplatna za sve njene građane. 2. Nije bilo kamata za kredite, banke su bile državne i krediti za njene građane su bili 0% po zakonu. 3. Gadafi je obećao da njegovi roditelji neće dobiti
kuću dok je svi u Libiji ne budu imali. Gadafijev otac umro je u šatoru tokom njegove vladavine. 4. Svi mladenci u Libiji dobili su 60.000 dinara od vlade tako da kupe svoj stan i pokrenu porodicu. 5. Edukacija i medicinski tretmani su bili besplatni u Libiji . Pre Gadafija
bilo je samo 25% pismeno, tokom njegove vladavine 83%. 6. Ako su Libijci želeli živeti na farmi dobili bi besplatno kuću, opremu, seme i stoku. 7. Ako se nisu mogli lečiti u Libiji vlada bi im dala sredstva za odlazak na lečenje +2300$ za smještaj i put. 8. Kad bi Libijac kupio
Nema goreg i lošijeg posla od obrađivanja zemlje; jer kad ko 100 srebrnika ima u trgovini može svaki dan mesa i vina imati; ko pak uloži 100 srebrnika u zemljoradnju, može samo soli i kupusa
jesti.“(Talmud, Jebamot 63a).
RAD JE ZA NEJEVREJE
“Nejevreji su stvorani da služe
Jevreje. Oni moraju orati, kopati, sejati, kositi, vršiti. Jevreji
su stvoreni da sve gotovo nađu.“ (Talmud, Berahot 58a).
JEVREJSKO MILOSRĐE
“Zabranjeno je biti milostiv prema Nejevrejima.“ (Talmud, Ramban).
“Nejevreju ne treba milost i pomoć ukazivati.“ (Talmud, Jebamot 12a).
“Bog je stvorio Nejevreje, iako su oni ravni sa životinjama, i dao im je čovečji oblik, jer ne
dolikuje Jevreju da bude služen od stoke. Zato ga služe životinje u čovečijem obliku.“ (Šulhan aruh,
Mudraš talpiot 225).
OSOBA
Osobe se radjaju u matičnoj službi, a ljudska bića se inkarniraju kroz stomak svojih majki. Duh (svest) kreira dušu, a duša kreira fizičko telo.
Osobe se kreiraju slovima odnosno vašim privatnim imenom i u davno doba dodeljenim prezimenom. Ljudsko biće ima samo jedno ime,
a prezime pripada navodnoj drzavi.
Fiktivne osobe nemaju intelekt, inteligenciju, slobodnu volju i ne mogu da komuniciraju. Fiktivne osobe nemaju ništa i ne mogu ništa imati. Država je fikcija, a fikcija služi obmani u prometu (bilo koje vrste), kleveti, pokušaju, prevari i
pretpostavci.
Preko osobe šalju se trgovačke ponude na koje se mora u roku od 72 sata odgovoriti. Ako se u roku od 72 sata ne odgovori na trgovačku ponudu i pretpostavku onda je čovek obvezan da plati bilo koji račun. Nakon 72 sata nastaje konkludentni ugovor izmedju ljudskog
БАЈКА О ЧАСТИ
У нека давна времена живеше људи бистрога ума и племените душе. Лутали годинама по различитим крајевима тражећи место за свој дом. Кад дођоше до Велике Реке, решише да ту и остану. Подигоше своје куће, направише своје село и изродише велико, бројно и здраво
потомство. Изабраше себи и краља по имену Разум. Добише и веру, језик и писмо. И тако настаде народ. Беше надалеко познат по својој честитости и мудрости.
Време је пролазило. Живот им беше богат.
Али све што је добро, привуче и завидне људе. Из врло удаљених крајева, где су
владале неслога и мржња, а краљица им била Завист, кренуше да нападају овај народ. Рушили им куће, отимали децу, палили књиге… Но, народ беше храбар и неустрашив. Зато Завист реши да убије Разум. Тако и би…
Народ оста без краља те одлучи да власт припадне његовој жени. Она се
Crni robovi u Americi bili su podeljeni u dve skupine: one koji su služili u kućama i one koji su obrađivali zemlju.
Robovi zemljoradnici su živeli u velikom poniženju i krajnje nehumanim uslovima, dok su robovi kućne sluge sebe smatrali "višom" klasom robova, jer su imali
povlasticu da jedu ostatke hrane iza svojih belih gospodara, da koriste njihovu staru odeću i da ne rade teške fizičke poslove.
Kada god bi se robovi zemljoradnici ujedinili s ciljem oslobođenja od ropstva, usprotivili bi im se robovi kućne sluge dojavljujući svojim belim
gospodarima informacije o pripremama i pojedinostima pobuna. Tako bi robovi zemljoradnici bili žestoko kažnjavani gubeći nadu da će ostvariti svoj san o slobodi.
Robovi kućne sluge nisu odavali svoju braću s nekim posebnim ciljem ili smislom, već samo zato što su im ostaci