Nov nivo ideološkog i političkog treša. Pripadnici SAJ MUP RS pevaju:
"Srba ima kao lista,
nema više komunista"
I to pred binom na kojoj je polovina zvanica bila u članstvu SKJ.
A broj Srba u BiH/RS se za ovih 30 godina znatno smanjio, a mnogi krajevi 👇
u RS doživeli su demografski katastrofu. To se jako dobro uočava već u selima oko glavnog grada. Mnoga nekad velika srpska sela u opštini Banja Luka od 1991. do 2013. izgubila su između 30% i 50% stanovnika. Taj trend je nastavljen i ubrzan od 2013. do danas.
Daću nekoliko primera:
Bočac, nekad mnogoljudno selo s preko 1.600 stanovnika izgubio je blizu 50% stanovnika samo do 2013. bs.wikipedia.org/wiki/Bo%C4%8Da…
Agino Selo, nekad takođe mnogoljudno selo (za današnje standarde) izgubilo je preko 50% stanovnika (Srba). bs.wikipedia.org/wiki/Agino_Sel…
Itd. itd. A da ne spominjemo zabačenije krajeve u RS, posebno u istočnoj Hercegovini, visokoj Krajini, delovima istočne Bosne, u kojima je zavladala demografska pustoš.
Najbolja ilustracija demografske katastrofe u RS, ali eto, bitno je da nema balija i komunjara.
Za vreme vladavine komunista, prema popisu iz 1948. broj Srba u BiH iznosio je 1.136.000, a prema popisu iz 1991. iznosio je 1.369.000 (razlika: + 233.000). Prema popisu iz 2013. broj Srba u BiH iznosi 1.086.000 (razlika u odnosu na 1991: -283.000). Danas je broj još manji.
Čak i u Semberiji, koja se demografski održala, postoje srpska sela koja su u poslednjih 30 godina izgubila oko polovine ili čak preko polovine stanovništva: Zagoni (skoro 2/3 manje stanovnika): bs.wikipedia.org/wiki/Zagoni_(B…
Batković, nekad jedno od najvećih srpskih sela u Bosni, za ovih 30 godina vladavine nacionalista i kapitalista, izgubio je blizu hiljadu stanovnika. bs.wikipedia.org/wiki/Batkovi%C…
Isto važi i za Čečavu kod Teslića, koja je u zadnjih 30 godina izgubila oko hiljadu stanovnika, a bila je u zadnjih 200 godina među pet najvećih srpskih sela između Une i Bosne: bs.wikipedia.org/wiki/%C4%8Ce%C…
• • •
Missing some Tweet in this thread? You can try to
force a refresh
Pop Đujić u revizionističkoj i mitomanskoj interpretaciji prošlosti važi za navodnog simbola antiustaške borbe. Godinama mu se služe opela, pevaju pesme, pišu panegirici, slikaju murali. Pritom se ignorišu ključni dokumenti koji govore o njegovoj stvarnoj ratnoj ulozi. 👇 👇👇
Jedan od tih namerno skrajnutih dokumenata je i ovaj proglas sveštenika Dalmatinske eperhije od 23. 10. 1943. u kome 11 pravoslavnih sveštenika, Đujićevih kolega, pozivaju narod da podrži partizane. Reč je o sveštenicima s teritorije koju je pokrivala Dinarska četnička oblast.
Proglas potpisali parosi iz Obrovca, Plavna, Đevrsaka, Biovičinog Sela, Dobropoljaca, Žegara, Ervenika i Kožlovca - parohijskih sedišta u Bukovici i Ravnim kotarima. Njima treba dodati još najmanje trojicu sveštenika Dalmatinske eparhije koji su podržavali partizane. 👇
Beočin, metalci - radnici u lokalnoj fabrici cementa, oko 1910. Ilustracija dečjeg rada, koji je bio opšte mesto u tadašnjem kapitalističkom svetu, tako i u našim krajevima (u mnogim zemljama je to i danas realnost).
Kragujevac pod okupacijom, 1917. Deca radnici u lokalnoj fabrici kože. Dečji rad bio je zastupljen u Srbiji i pre austrougarske okupacije jer su deca proletera bila prinuđena da zarađuju za hleb i u to "zlatno doba srpske države".
Većina zatočene dece su, naravno, kurdska deca. Po ovom parametru terora Turska čak prevazilazi Izrael (u čijim zatvorima se nalazi oko 200 palestinske dece). medyanews.net/turkey-over-19…