Posljedice lockdowna na obrazovni sustav tek ćemo vidjeti, no one sigurno neće biti dobre. K tome im se još pridružuje i energetska kriza. 1/
Gostujući u podcastu @JurakKarlo, još 2020., puno prije energetske krize, govorio sam o tome da su škole, a posebice fakulteti, veliki potrošači energije, pa samim time i novca, te da se pribojavam da će država online školovanje vidjeti kao “ekonomski prihvatljiviju” opciju. 2/
Onlajnizacija, naime, omogućuje da se trošak hladnog pogona maltene u potpunosti ukine, tj. prebaci na “konzumenta edukacijskih usluga” (da se poslužim tim neoliberalnim izrazom). Teza je to koju danas guraju hrebaci i ini lokalni moćnici, tobož štediše javnog novca 3/
Veći je pak problem što će rastom cijena (visoko) obrazovanje postati manje dostupno, odnosno ostati dostupno samo pripadnicima viših društvenih slojeva. Jer, obrazovanje košta - potrebno je platiti stan, hranu itd. 4/
Nadalje, onlajnizacija poslova pokazala je i kako su neki poslovi jednostavniji no što se mislilo. Upravo stoga naglasak se s formalnog obrazovanja prebacuje na posjedovanje određenih znanja i vještina, i. e. diplome postaju nevažne. 5/
Sveučilišta tu imaju još jednu “manu” - školovanje na njima dugo traje, a svijet se ubrzao. Već je sada poznat argument: “zašto bih izgubio 5 godina kad za to vrijeme mogu zarađivati”. 6/
Jednostavnije je stoga upisati neki tečaj u trajanju od nekoliko mjeseci i steći potrebna znanja. Glavna posljedica lockdowna i energetske krize bit će opadanje interesa za studijem. 7/
Tečajevi, međutim, nikada nikome neće dati ono što im daje fakultet - cjelovitu sliku (znanje o tome kako nešto radi, ali i zašto to što radi radi upravo na taj način). Tečaj ne nudi razumijevanje, jer je vremenski ograničen! 8/
Također, online nastava nikada nikome neće dati ono što daje nastava uživo - socijalni kontakt te njegove posljedice: stvaranje socijalnog kapitala, stjecanje prijateljstva, poznavanje kolega. 9/
Što sam još govorio te 2020., a sada je aktualno, pogledajte na: 10/