Što smo mogli naučiti iz prve Kovačevićeve utakmice na klupi Dinama?
Osijek 0:2 Dinamo | Taktička analiza 🧵
Predlažem da u ovoj analizi promijenimo redoslijed i započnemo s fazom napada.
Kovačevićev nogomet je nešto direktniji, uz poprilično fluidnu strukturu, pa je teško donositi čvrste zaključke o fazi napada na temelju jedne utakmice. Iako sam gledao sve pripremne utakmice, ideja se pak više bazira oko igrača koji su na terenu.
Čisto za neku usporedbu u filozofiji, prošli put sam napisao:
kad se bude govorilo o Dinamu, više će se pričati o igračima, dok će se u slučaju Hajduka više govoriti o treneru.
4-2-3-1 u prvoj fazi, u kojoj ne riskiraju puno. Direktnošću traže brzi izlazak iz protivničkog pressinga.
U takvim situacijama traže prostor između linija, kojeg otvaraju dvije niske #6. Igrač u tom prostoru obično je usko postavljeno krilo, nešto što smo mogli vidjeti i na pripremama, koje tada ima mogućnost kombinirati s #10.
Zbog direktnosti, takvih situacija možda neće biti puno na utakmici, zato kažem da je potreban veći broj utakmica za donošenje konkretnih zaključaka.
U drugoj trećini sistem stvaraju igrači koji su na terenu. Ono što je bitno za naglasiti jest da nisu 100% pozicijski orijentirana momčad. Čini mi se da je ideja imati igrače na pozicijama na kojima se najbolje osjećaju.
Takav način igre čini poprilično izazovnim idealno posložiti momčad, kao i kontrolirati određene situacije na terenu, budući da nisu uvijek iste. Zato možda ne možemo očekivati određene profile igrača zajedno na terenu.
Principi koji su bili vidljivi u ovoj utakmici:
1.) Lijeva strana - usko pozicinioranje Vidovića, širinu drži Vinlof.
2.) Dupla širina na desnoj strani - Valinčić i Lisica često su bili pozicionirani u istoj vertikalnoj zoni.
3.) Sloboda Ljubičića - kao #10 imao je slobodu kretati se u međuprostoru s lijeve na desnu stranu.
Tako su na lijevoj strani, zajedno s Vidovićem, znali imati dva igrača u halfspaceu, zbog čega u određenim situacijama dolazi do overloda.
4.) Mišić i Villar kao dvije #6.
Jedan od zahtejva kojeg Kovačević traži jest da se zadnja linija sastoji od minimalno tri igrača. Dva stopera su fiksna, dok trećeg dobivaju spuštanjem jedne od #6 ili Valinčićom. Vinlof ne, jer obično drži širinu Vidoviću.
To su neke osnove. Sad kada ih znamo, mogu objasniti izjavu o tome da će se više pričati o igračima, nego o treneru.
Poanta je u tome da se Kovačevićev nogomet znatno oslanja na dribling i kombinatoriku.
To je najbolje prikazati kroz ovu situaciju. Mišić i Villar su obojica izvan svoje pozicije - jedan je visoko, drugi nisko.
Valinčić prepoznaje prostor i kreće u dribling.
Bitno je shvatiti da se takve situacije ne ponavljaju, već pojavljuju.
Ta situacija nastaje zbog ispražnjenog desnog halfspacea (slobode Ljubičića) u koji Mišić ulazi. Istovremeno se Villar spušta u prvu liniju, zbog čega se prostor oko pozicije #6 odjednom otvara.
Sada se možemo osvrnuti na neke probleme koji, poput situacija, mogu nestajati ili se pojavljivati iz utakmice u utakmicu, ovisno o igračima koji su na terenu.
U ovoj utakmici, po meni, problem je bila upravo ta sloboda Ljubičića.
Gledano iz perspektive pozicijskog nogometa, problem je ispražnjeni desni halfspace, jer jedna od pet vertikalnih zona nije bila okupirana.
Međutim, ako sam u potpunosti pogodio Kovačevićevu ideju i ako je ona zaista onakva kakvom je smatram i o kojoj pišem, onda ne možemo govoriti o zoni kao o problemu, već o karakteristikama igrača.
U većini slučajeva Ljubičić je prilazio lopti i tražio kombinatoriku. S Villarom i Mišićem na terenu kao dvjema #6, gubili su igrača u međuprostoru, zbog čega su u nekim situacijama gubili dubinu i brojke u 16-ercu.
Vidite, Ljubičić se spušta prema lopti i otvara velik prostor između linija. Međutim, dvije šestice su Mišić i Villar - Mišić nema naviku napadati dubinu.
Zato i kažem da nije lako posložiti određene profile igrača zajedno u takvom stilu igre. Trebat će nam vremena da shvatimo odnose između igrača koji dobro funkcioniraju zajedno.
Ulaskom Stojkovića prebacili su se na nekakvih 4-3-3 u kojoj su on i Ljubičić više držali svoje strane i taj problem je nestao. Tako je zapravo i pao gol Stojkovića.
To je to što se tiče faze napada. Za sada.
Oko faze obrane bio sam poprilično skeptičan, s obzirom na njegov Slaven, i nakon ove utakmice moram reći opravdano. Iako nisu primili gol, dajte mi priliku da objasnim.
Visoko su pritiskali man-to-man, ali isključivo iz set playa.
Čini mi se da kompaktnost strukture može biti problematična. Ipak, teško je o tome donositi zaključke bez taktičkih kamera, ali vidjet ćemo u narednim utakmicama, posebno na Maksimiru.
Srednji blok.
Vidović je markirao Osijekovog beka. Njegovo dizanje pretvaralo je Dinamo u 5-3-2 obrambenu strukturu.
Meni osobno linija od pet igrača ne ide uz momčad koja bi trebala biti dominantna na terenu - previše defenzivan pristup.
Gledajte, Osijek je svoje stopere raširio nešto šire, dok se između njih spuštao Babec. Nisko pozicionirani Vidović nije mogao pritisnuti Hasića, preko kojeg je Osijek mogao dobiti kontrolu.
Pozicijski dobra ekipa bi ovakav Dinamo mogla pinati u blok.
Iako pričamo o 5-3-2 strukturi, koja bi trebala biti defenzivno stabilna, ta struktura nije prilagođena igračima na terenu. Zbog toga unutar obrambenog bloka lakše nastaju rupe.
Villar je izvučen široko, između njega i Mišića ostaje prazna vertikalna zona. U pravilnoj 5-3-2, Mišić bi održavao kompaktnost vezne linije, dok bi druga osmica pokrivala centralni dio. Međutim, ovdje ostaje braniti centralnu zonu zato što Lisica stoji široko.
Lisica je krilo, ne #8.
U ovoj situaciji je #10 izvučena široko, #6 Osijeka ostaje slobodna.
U ovoj situaciji Mišić izlazi na tu #6, ali tada on i Villar ostaju na istoj vertikalnoj liniji.
Nakon promjene strane Osijeka, na drugu osmicu mora izaći Dominguez, a to Valinčića ostavlja 1v2.
Smatram da bi jedna kvalitetnija ekipa, primjerice iz Europi, to vrlo lako iskoristila.
Toliko od mene. Ako još uvijek niste, zapratite Drugu Perspektivu na X (Twitteru) i nstagramu, gdje ćemo i dalje pažljivo pratiti razvoj Kovačevića i njegove momčadi.
Nadam se da ste uživali i da ćete sljedeću utakmicu gledati „Iz Druge Perspektive“.
Zira je u fazi obrane igrala man-marking na Hajdukove veznjake. Ideja je bila ulaskom Skoke u sredinu brojčano nadjačati protivnika u sredini terena.
Budući da Zirini igrači ne brane zonski, njihovu obrambenu strukturu vrlo je lako manipulirati. Garcia je Skoki otvarao prostor spuštanjem Krovinovića nisko na #6, dok bi Kalik drugu #6 vezao u desni halfspace.
Primarne zone koje je Hajduk želio iskoristiti bile su lijevi halfsapce i centralni dio terena.
Krovinović bi svojim kretnjama i kratkim duplim dodvanjima izvalčio #6 i otvarao prostor za Skoku.
Već sam puno toga napisao, no ništa konkretno. Vrijeme je da seciramo Garcijin Hajduk u milimetar. 🧵
Znam, reći ćete: "tek je prva utakmica." Zapravo, sama utakmica me uopće ne zanima, nego ideja i temelji koje je Garcia postavio u ovih nekoliko treninga. To je ono što nam je važno za praćenje napretka ove momčadi.
Također, jako dobro poznajem njegovu Istru, kao i Hajduk iz prošle sezone.
Ako me pratite, znate da volim započeti analizu fazom obrane - smatram da ima najveći utjecaj na igru.
Hajduk u visokom bloku stoji u zonskoj orijentranoj 4-2-3-1 formaciji:
- dvije zonske #6
- usko i visoko postavljena krila
Ovo pišem isključivo zato što ne volim kad moje analize ostanu nedovršene. Sad kad sam došao do zaključka, želim ga podijeliti s vama – da ne ostane samo u mojoj arhivi🧵
Kao i kod svih kompleksnijih pitanja koja si postavljam, inspiraciju za odgovore najčešće pronalazim u drugim ekipama, ili bolje rečeno, u drugim idejama.
Da, gledao sam City jučer.
Svi znamo koji je Biukov problem u igri - završnica. Teško pronalazi gol i suigrače u 16-ercu.
Njegovo pozicioniranje uz liniju i držanje širine, samo ga još više udaljava od gola.
Filip Krovinović je igrač kojeg sam najviše i najdublje analizirao. Analizirao sam njegove igračke kvalitete te uloge koje je imao pod različitim trenerima.
Ono što nikada nisam analizirao niti uzimao u obzir jest njegov karakter.
Kad bih vas pitao kakav je Filip Krovinović karakterno kao igrač, vjerujem da bi svi odgovori išli u istom smjeru.
Takvi karakteri obično igraju sporednu ulogu.
Medutim, Krovinović u Hajduku ne može biti sporedna uloga.
Puni 30 godina, uz Livaju i Melnjaka najstariji je igrač u svlačionici.
Ipak, kad ga gledaš na terenu, imaš osjećaj da gledaš razigranog momka koji uživa u nogometu, momka koji čeka poziv za u21 reprezentaciju.
Krenimo od faze obrane koja se u našem nogometu jako podcjenjuje, iskreno bi htio malo promijeniti perspektivu o tome.
Faza obrane se previše gleda kroz prizmu defenzivnog pristupa. Postoji visoki, srednji i niski blok, taj blok može biti pasivniji ili agresivniji.
Ako na nju gledamo iz te perspektive onda bi po nekoj filozofiji to trebao biti pasivan niski blok. Iako tad braniš najbliže svom golu, nogomet je igra prostora i uspješnost obrane ovisi o velićini prostora kojeg moraš braniti.
Okršaj dvaju trenera za koje smatram da su taktički najkvalitetniji u HNL-u, iz jednostavnog razloga jer osobno najviše uživam analizirajući njihove utakmice.
Očekujem puno i vjerujem da me neće razočarati.
Samo da naglasim da je ovo isključivo moj pogleda na to kako bi utakmica mogla izgledati. Ne znam kako razmišljaju treneri, zato mi nemojte zamjeriti ako ne pogodim apsolutno ništa 😅
Stožer obično mora predvidjeti jednu stranu, protivničku, ja ću probati obje haha.
Započnimo s jednom Istrinom manom s kojom će, vjerujem, započeti i Gattuso i njegov stožer - predvidivost.
Istra ima u HNL-u "najčišći" stil igre, zato ih nije teško analizirati. Iz istog tog razloga igrači toliko dobro pronalaze free igrača - razumijevanje strukture.