Thread by @elisbektas

Šehid

Dok su crvena smrt i bjesnilo harali Evropom i Levantom, o njima su pisali uglavnom osrednji do loši pisci, jer su oni vrsni dobro znali da se ne može valjano pisati kraj poplave emocija, bilo da je riječ o ljubavi ili strahu. Umjesto pisanja o njima, razborita se čeljad

tih pošasti užasavala, pokušavala se liječiti i uglavnom umirala. Trebalo je da te bolešćine budu skoro iskorijenjene, pa da Kami napiše svoju Kugu, a Pekić svoje Besnilo. Iz ovoga možemo izvući nekoliko zaključaka, od kojih je za ovaj čas najbitniji sljedeći - književnost koja

hoće da obujmi velike pošasti svog vremena obično je smeće i možete je komotno nabit na kurac. Književnost to može učiniti tek post festum, što će reći kada je već kasno, pa je i tad možete komotno nabit na kurac.
Kao primjer za gornji zaključak ispričaću vam jednu nepoznatu

zgodu, ali prije toga moramo nešto kazati o jednom razdoblju povijesti. Svi smo mi čuli da je NDH odmah po svom osnutku uvela rasne zakone, po uzoru na one nirnberške, kojima je Hitlerov režim potvrdio svoju zloćudnost. Mi smo danas skloni takve slučajeve posmatrati pomalo

crno-bijelo, jer nam je nekako teško prihvatiti mogućnost da zlo može biti nepotpuno, diletantsko i javašluku sklono. Lakše je vjerovati da je zlo bilo savršeno organizovano i svemoćno, jer onda možemo vjerovati i u natrpirodne moći dobra. Onog na čijoj smo mi, jelte, strani.

A ti rasni zakoni imali su svoje rupe kao i svi zakoni što ih neuki insani donose. Već u svibnju četrdesetprve Pavelićeva NDH naložila je da se iz državne službe išćeraju svi nearijevci, što će reći da su u njoj mogli ostati samo Hrvati. A da se bude Hrvat u NDH, moralo se biti i

rimokatolik, ali zakon je dopustio mogućnost i da Hrvat može biti onaj koji se ka Kjabi okreće u svojim molitvama i to je jedna sasvim zgodna rupa u zakonu, koju ću vam objasnit primjerom.
Kad smo nakon dvije teške i neizvjesne godine ovog zadnjeg rata malo ojačali i ustrojili se

da počnemo ličiti na ozbiljnu vojsku, dođe nam jednog dana papir iz korpusa kojim se od svih jedinica zahtijeva da predlože ime za svoju kasarnu. Mi nismo imali nekog istaknutog heroja koji je goloruk ubio šest tenkova ili sam odbranio važan položaj od dušmanske brigade, pa nije

bilo lahko smisliti pravilan prijedlog. A onda se ja dosjetim da sam nekad davno čuo jednu zgodu, pa vođen tim sjećanjem napišem prijedlog.
U prijedlogu sam obrazložio da je čuveni prijedorski hećim Mladen Stojanović iskoristio gore pomenutu rupu u zakonu i prešao na islam, kako

bi mogao nastaviti svoju liječničku praksu. Neki kažu da je hodao s fesom po čaršiji i nazivao selame, a bogami i uzvraćao na njih, prije nego što je otišao sa šumcima i postao najveća kozarska legenda, koja se dodatno uvećala nakon što su ga četnici na prevaru i mučki streljali

kraj potoka bistre vode.
Ja sam mislio da je to sasvim dovoljno obrazloženje da se naša kasarna nazove "Šehid doktor Mladen", ali viši komandni kadar nije dijelio moje mišljenje, kao što su smatrali da Kalimero sa šmajserom nije dobar amblem za jedinicu vojne policije, mada ja ne

znam ko bi mogao bolje predstaviti trupu koja se bori protiv nepravde, a istovremeno se tuče i kao pješadija.
Da li je doktor Mladen stvarno prešao na islam ili je ta pripovijest apokrif, ja ne znam. Ako je prešao, ne znam da li je to učinio srcem ili vođen suhim pragmatizmom.

Ja ustvari ne znam ništa pouzdano o doktoru Mladenu ali sama mogućnost da je ta pripovijest istinita čini ovaj svijet zanimljivijim i podnošljivijim mjestom, jer bi bilo strašno živjeti tamo gdje nema neobičnih i neočekivanih postupaka. A ovi što se danas svađaju ko je i kakav je

stvarno bio doktor Mladen ili bilo koji drugi subjekt iz povijesti, e te mi je čeljadi nešto žao, jer što insan više vjeruje da pouzdano znade nešto o dalekoj prošlosti, to pouzdano manje znade išta o sebi samome.
A vi, draga djeco, uzmite nauk s početka ovog časa i komotno

nabijte na kurac sve što vam se danas piše o najvažnijim dunjalučkim problemima. Ne treba vam niko pametovat nit vam o njima iko može kazati išta pametno, kad ih vi lično živite. O njima će pametne tekstove pisati i čitati neka buduća djeca, ali njima će to biti samo zabava i

bijeg od stvarnosti, jer će njihov vakat imati posve druge najvažnije dunjalučke probleme. A Allah najbolje zna

Unroll please @threadreaderapp