Pošto je prošao #DanBijelihTraka, relativno kratko ću se pozabaviti negiranjem notornih činjenica u članku koji je, na moju veliku žalost, došao i do mene jer su ga dijelili neki meni dragi tviteraši. Da se to ne bi ponavljalo, evo nekih činjenica u malo dužem threadu. 1/1
U tekstu od 5218 riječi, izvjesni B.R. se trudi da dovede u pitanje naredbu SDS-ovog kriznog štaba da nesrpsko stanovništvo mora nositi bijele trake i označiti kuće bijelim čaršafima, da bi ih se označilo a nakon čega su mnogi od njih skončali u logorima i masovnim grobnicama. 2/
Autor tvrdi da su naredbu o bijelim trakama i čaršafima 2012. izmislili organizatori Dana bijelih traka i da je niko prije nije potencirao. A ako je bilo, gdje je snimak, ili makar dokument sa potpisom i pečatom. 3/
Ako je i bilo, tvrdi B.R. naredba o bijelim trakama/čaršafima upućena svim građanima Prijedora da bi se spriječilo krvoproliće nakon oružanog sukoba grupice koja je pružila otpor i srpskih snaga 30. maja 92. i nije iskorištena za obilježavanje nesrba. 4/
Ustvari, B.R. tvrdi puno toga, od toga da su muslimani ustašoidni, do analiza knjiga Roya Gutmana, tekstova Dragana Bursaća, medijskih istupa Sudbina Musića, ali u svih tih 5218 riječi NE OPOVRGAVA NI JEDNOM RIJEČJU DOKAZE utvrđene van svake razumne sumnje na Tribunalu. 5/
Istina, odvojio je 251 riječ o presuđenim činjenicama o bijelim trakama, ali za njega su one nebitne jer kao odbrane ih nisu dovodile u pitanje, pa su prošle "onako". Notorna laž: odbrane u svim predmetima o Prijedoru više bavile zaštitom narativa nego svojih branjenika. 6/ 
Ali, to vam je problem sa činjenicama: neumoljive su. Od presude D. Tadiću, do suđenja ratnom gradonačelniku Prijedora Milomiru Stakiću, dokazi o označavanju nesrpskog stanovništva u Prijedoru bijelim trakama i čaršafima u okviru sistematske kampanje istrebljenja su neupitni. 7/
B.R. ne ferma svjedočenja ljudi koji su nosili bijele trake, a tvrdi i da su Bošnjaci i Hrvati skinuli bijele čaršafe kad i Srbi u gradskom centru 30. maja. Evo šta o tome govori Emir Beganović na suđenju Dušku Tadiću (15 godina prije prvog Dana bijelih traka). 8/
Dakle, nakon prvog obavještenja (čiji snimak, uzgred, nije bio uvršten ni na jednom suđenju, nego se volšebno pojavio tek kasnije) uslijedilo je nekoliko naređenja usmjerenih isključivo na nesrpsko stanovništvo. O tome Beganović jasno govori ovdje. 9/
Mnogi drugi, uključujući Suadu Ramić, Nusreta Sivca, Aziza Oklobdžića, Nijaza Kapetanovića, Mesuda Blaževića i inih, svjedočili su da su bili primorani da nose bijele trake. Mesud Blažević je to ovako opisao u izjavi za BIRN. Svi su, bez izuzetka bili zatočeni u logore. 10/
Markiranje nesrpskih kuća dokumentuju u svojim izvještajima i posmatrači EC, tzv. "bijeli džemperi" i to čak i dva mjeseca nakon 30.5. kad su ih, po B.R. "svi morali staviti". Charles McLeod to pominje u pismu ocu iz septembra 1992, što je kasnije potvrdio i svjedočenjem. 11/
Njegov kolega Barnabas Mayhew potvrđuje iste navode, eksplicitno navodeći da su takve kuće kasnije bivale uništene dok su srpske, označene sa 4C, ostajale netaknute. 12/
Dokaza je napretek, i niko ozbiljan ih ne dovodi u pitanje. Ipak, ono što je posebno neprobavljivo u vezi sa tekstom B.R. je da je on Prijedorčanin, što znači da on svoj revizionizam ne upražnjava iz neznanja, nego iz zle namjere. 13/
On vrlo dobro zna da su oružanom sukobu od 30. aprila, koji "smatra" uzrokom bijelih traka i svih zala u Prijedoru, prethodili sistematski napadi na Hambarine i Kozarac, 23. i 24. maja, u kojem je pobijeno nekoliko stotina civila a bošnjačka naselja sravnjena sa zemljom. 14/
B.R. vrlo dobro zna da su naredbe o bijelim trakama i čaršafima tek detalji u kampanji progona nesrpskog stanovništva koju su oblikovali lideri SDS-a gdje je procent nesrpskog stanovništva u Krajini morao biti silom sveden na 2%. 15/
Bila je to politika koja je javno zagovarala, recimo, ubijanje djece iz mješovitih brakova, jer da su „jedino dobra za sapuna“. B.R. zna da je ova ideologija oblikovala progon nesrba u Prijedoru i da su bijele trake bile prirodan element te politike. 16/
B.R. zna da je ključni dokaz da su bijele trake i čaršafi korišteni kao alat istrebljenja u činjenici da je 3176 Bošnjaka i Hrvata kojima je to naređenje bilo upućeno, za razliku od „lojalnih Srba“, završilo u masovnim grobnicama. 17/
No, njega ne zanimaju činjenice, nego nešto drugo. Kako spriječiti da se u svjetskoj javnosti zločini počinjeni nad nesrpskim stanovništvom u Prijedoru poistovjete sa nacističkim, a patnja prijedorskih Bošnjaka i Hrvata sa jevrejskom. 18/
Međutim, moć da se oblikuje ta vrsta percepcije nije u rukama ni njegovim ni mojim, taj krvavi posao su odradili Karadžić, Brđanin, Stakić i hiljade onih koji su ih slijedili u progonu dojučerašnjih komšija. Ta se ljaga može sprati samo priznanjem i traženjem oprosta. 19/
B.R. boli solidarnost jevrejskog naroda sa žrtvama progona u Prijedoru, iako i sam tome doprinosi. Jer oni vrlo dobro znaju, iz sopstvenog iskustva, šta je su dehumnaziacija i progon, ali i šta su negiranje zločina i revizionizam. 20/
Na kraju, #Danbijelihtraka smo pokrenuli zbog uskraćivanja prava na dostojanstveno sjećanje na moje i Borisove sugrađane. Dugo nakon što se ni meni, ni njemu ni za kosti ne bude znalo, taj dan će živjeti. Negiranje to neće promijeniti, samo će podsjećati zašto on postoji. 21/21
