Kratki niz o novinarstvu i politici:
U demokratiji, u poretku u kome je ZAKON vrhovna vlast, novinarstvo je četvrta grana vlasti: sud, skupština, vlada i novine. To je poredak.
U takvim okolnostima sve je pitanje balansa i poštovanja. Možete da ne poštujete osobu koja vodi
instituciju, ali, instituciju morate da poštujete i da štitite. Javni je interes odbrana institucija, odbrana vladavine zakona-javni je interes kontrola moći. I to je prvi posao medija, kotrola i zauzdavanje moći da se ne bi ugrozio balans koji je u osnovi društva i da bi se
odbranio zakon. U tom smislu, mediji istražuju i prate kako rade institucije: da li rade ono što im je zakon omogućio ili to zlorabe. I opozicija je institucija i u tom smislu, mediji prate i šta opozicija radi i da li radi po zakonu, odnosno, da li institucije prate delovanje
opozicije jer u njenim rukama nije nikakva moć. Novine ne smeju da prave dogovore sa politikom-mi imamo primer iz devedesetih koji je posle dvehiljadite skoro pa ubio medije. Novine moraju da objasne onima koji su slabiji politički u nekom trenutku da svakako sa njima i za njih
ne mogu niti žele da rade: opozicija je povlašćena već time što nema uticaj na donošenje odluka i sprovođenje zakona, mediji treba da mere ono što opozicija predlaže kao novu politiku. To što je opozicija slabija može da je ponuka da od medija traži usluge, ali to je smrtni ropac
za novine. Jednostavno, nema dogovora medija i politike. Samo poštovanje za ono mesto koje imaju u "poretku". Naš problem danas je što niti ima poretka, niti ima reda, niti ima demokratije, pa je haos na svakom polju. Za početak, svako bi trebalo da se drži svoje "grane".
• • •
Missing some Tweet in this thread? You can try to
force a refresh
Vrednosti su najvažnije, razume se, jer su one vezivno tkivo svake zajednice, bilo da je čini par ili milion ljudi
U šta verujemo, za šta se borimo, na čemu zasnivamo "poredak", to su vrednosti
Kakve su vrednosti danas?
Koje vrednosti su dominantne i kako da ih prepoznamo?
Ako pogledamo šta zida ova vlast i uporedimo sa onim što je zidala prethodna možda možemo nešto da razumemo. Da bi pokrenula posrnulu građevinsku industriju 2010. godine vlast je krenula da zida naselje Stepa u Beogradu. Danas je to jedno od najboljih mesta za život u Beogradu
i tu uglavnom žive ljudi koji čine srednju klasu, ljudi koji su obrazovani, koji mogu da u velikoj meri doprinesu "razvoju zajednice" ako je zajednica zasnovana na vladavini zakona.
Na drugoj strani grada, na reci, raste novo naselje koje je simbol ove vlasti
danas o nastavi književnosti za decu u osnovnim školama: jutros gledam čas na TV na kome se govori o osobinama poezije. Nastavnica veli, između ostalog, poezija je umetničko oblikovanje reči i tajanstvenost lirske pesme je ono što budi maštu čitalaca...
Ovo je nivo bulevarske
štampe i nema nikakve veze sa onim što poezija jeste i ovo tvrdim odgovorno kao solidan "inženjer" Svetske književnosti i teorije književnosti. Poezija je najjasniji jezik koji ljudi mogu da stvore, prava poezija, i ona nije umetničko oblikovanje reči nego umetničko oblikovanje
sveta uz pomoć reči. dakle, LAŽU NAM DECU u nastavi! To je kao da im iz matematike kažu 2+2 je 5 i da svi pređemo preko toga!
Kakve su posledice ovakve nastave?
Deca, kasnije ljudi, ne razumeju jezik
KO ne razume jezik ne razume svet oko sebe
Ko ne razume jezik i svet oko sebe