Na pograničnoj karauli smjenjujemo se svraka i ja. Ona je raspoređena u noćne smjene pa sam se potužio zbog toga. Ja svakako ne spavam noću a ona više voli dan jer tada su stvari blještave baš kao i ljudi.
U normalnoj situaciji ona krade obdan a ja obnoć. Ovako samo štekćemo ona noću ja danju. Jednom je zakasnila na dužnost pa sam je prekorio.
Nemoj me prijaviti, zaškripala je ona, a ja ću ti otkriti nešto bitno. I ne slutiš kako je prokleto mudro osmišljena ta stvar.
Svako dobije svoj lični džehennem ali u njemu nema ništa individualno. U u njemu je samo kažnjenik jedan sve ostalo je n plus jedan. Koncept dženneta zasnovan je međutim na broju dva. On je zlatni rez ličnog i zajedničkog.
Dobro, velim, neću te prijaviti ali drugi put dođi na vrijeme. Nisam raspoložen ostajati duže budan samo da bih slušao naklapanja jedne svrake graničarke.
• • •
Missing some Tweet in this thread? You can try to
force a refresh
Bio u Zenici, draga djeco, iza onog rata jedan demobilisani borac. Dobro, ako ćemo pravo, on i nije bio baš neki borac a nije ni pretjerano dugo bio u partizanima nit je bio od neke velike pameti, ali opet, nije se moglo na ulicu s njim. Ta nije
Zenica imala partizana na izvoz i na bacanje. Kud će, šta će s njim, odluče ga zaposliti ko portira u Željezari. Taj posao vala može svak obavljati. Jednom ga ostavili da dežura kraj telefona jer se čekao nekakav poziv, pa kad je telefon zazvonio on diže slušalicu iz koje se čulo
- Halo! Halo! Ovdje Slavko Rodić, Bugojno!
A naš portir skoči sa stolice i zauze propisan stav mirno pa se iz sveg glasa prodera
- Izvolte, druže generale!
Poslije se portir hvalio da je pričao lično sa generalom Rodićem i niko ga živ nije mogao razuvjeriti i objasniti mu
Imao ja, draga djeco, tokom rata tetejac i to originalni sovjetski, pouzdan, razrađen a bogami i precizan. A sovjetski tetejac ima kratku vođicu povratne opruge pa je malo mekši na repetiranju, bez problema se može jednom rukom potegnut, napunit i opucat.
To je vještina zakurac al dobro izgleda, onako filmski i za kurčenja. Jednom ja pokazivao nekim svojim ahbabima kako se to radi a sa strane nas gledao jedan redov pa i on poželi pravit te karafeke. Ode u kantinu, poruči kahvu i tamam kad mu je kantinjer prinosio narudžbu, on veli
- Evo šta sam ja danas naučio.
Pa potegne svoj pištolj jednom rukom, uspije ga nekako repetirat, al se malo spetljao te onog kantinjera kuršumom pravo u čelenku. Eto djeco, vama za nauk da valja biti jako oprezan sa dovođenjem zamjenice ja i glagola naučiti u izravnu vezu.
Nećemo ulaziti u razloge zbog kojih je to učinio, ali Berouz je zatajio jedan bitan podatak u svojoj uzbudljivoj i poučnoj pripovijesti o lordu Grejstoku, koji je kao tek rođena beba postao stanovnik džungle, čiji će kasnije i gospodar postati. Među stvarima što ih je
mladi Grejstok pronašao u kampu svojih roditelja našao se i Kur'an, koji je zbog svoje prefinjene štampe i kvalitetnog uveza privukao naročitu mladićevu pažnju. Kad je napunio osamnaestu godinu života, Tarzan je već mogao dobiti zvanje hafiza, samo da je u džungli postojala
komisija pred kojom bi mogao potvrditi svoje znanje. Jednom je istraživao teritoriju sjeverno od svog zelenog kraljevstva, nagonom osjećajući da nije usamljen u svojoj vrsti i da negdje mora biti još velikih majmuna glatke kože poput njegove. Njegova džungla naglo je prelazila u
Htjedoh jučer provjeriti talibe koliko su domišljati i spretni s riječima, te od njih zatražih da objasne šta je čojstvo, a šta junaštvo, ali svojim riječima. Jedan bublavi i podgojeni talib odmah diže dva prsta, ko biva da će on odgovoriti, ali ja mu rekoh
- Bolje nemoj, jer ćeš izgovoriti one tuđe riječi o čuvanju sebe od drugoga i drugoga od sebe.
- Otkud, muallime, znadete šta ću ja kazati kad još nisam usta otvorio? upita zbunjeni talib.
- Obmotaj kakvu čalmu oko glave, da ti ne odzvanja ko testija kad padne s čatrnje, posavjetovah ga, pa onda neću znati unaprijed.
Drugi se talibi nasmijaše ovoj dosjetki, ali i spustiše ruke plašeći se da i sami ne budu izloženi prijekoru i dobroćudnom podrugivanju.
Već vam ispričah kako smo onaj vragolasti i duhom vispreni talib i ja neki dan zamijenili uloge i kako je on mene podučavao umjesto ja njega. Naoružan tim iskustvom, odlučih da narednog dana obrnem ćurak i talibima ne govorim o nužnosti i blagorodnosti napretka, već o
opasnostima što iz njega mogu proisteći.
- Nije uvijek nužno pomjerati granice i otvarati nove kapije niti tražiti kruha preko ekmeka, rekoh talibima. Gradnja ćuprija možda i zahtijeva stalni napredak, ali imamo evo i poslove kao što je gasuljenje, u kojima nit prostora
za nekakav napredak nit potrebe za njim nema.
Jedan kao bulbul sićušni talib kojeg dotad nisam ni primjetio među ostalima diže dva prsta pa prozbori glasom kao u tog istog bulbula
- Ja mislim, muallime, da svugdje postoji i prostor za napredak i potreba za njim, pa tako