Drug Tito na babinama

Stariji će se čitaoci sjetiti da je u poratnoj Jugoslaviji, desetkovanoj i razorenoj, postojala institucija Titovog kumčeta. U pitanju je bio prevashodno simbolični čin Brozovog kumovanja devetom djetetu u obitelji, mada je to sa sobom nosilo i nekakvu
simboličnu apanažu, tačnije, stipendiju. Na taj je način vlast nedvosmisleno iskazivala svoju podršku nastojanjima da se obnovi ratom reducirano biološko tkivo nacije, pri tom naglašavajući Brozovu ulogu kolektivnog oca nacije, čiji je ujedno bio i najveći sin.
Tako je nekoliko godina po završetku rata, u skromnoj obitelji koja je živjela na rubu Zenice, na svijet došlo žensko dijete, deveto po redu, nakon šestorice braće i dvije sestre. Čim je djevojčica upisana u matični ured, informacija je ustaljenim kanalima
proslijeđena dalje i nedugo se nakon toga jedne subote ispred obiteljske kuće zaustavi crni automobil s vojnim tablicama. Iz automobila izađe čovjek u tamnoj uniformi i sa šapkom na glavi, baci još jedan pogled na dokument što ga je držao u ruci, pa se zaputi
prema kući s odgovarajućom adresom dok su ga kokoške, šćućurene po rubovima avlije, nezainteresirano posmatrale. Ispostavilo se da je čovjek u tamnoj uniformi pukovnik iz komande sarajevske vojne oblasti i opunomoćeni izaslanik druga Tita koji, razumljivo,
nije mogao lično obići svoju brojnu kumčad po Jugoslaviji. Razočarenje ukućana bilo je dvojako – djeca su bila razočarana što neće upoznati svog drugog i poznatijeg oca, a roditelji su bili razočarani što neće upoznati svog sedmog i najvećeg sina.
Razočarenje je, međutim, splasnulo tokom kratke ceremonije koja se sastojala od čitanja pozdravnog pisma druga Tita, uručivanja paketa s poklonima i predavanja potvrde o stipendiji. Završni čin ceremonije sastojao se od grupnog fotografiranja i upravo tu počinje
dramski dio ove pripovijesti. Pukovnikov ađutant, dežmekasti zastavnik, iz crnog automobila donese fotoaparat i veliki tronožni stativ. Dok je namještao aparaturu i birao najpodesnije mjesto za fotografiranje, ispostavilo se da obitelj ipak nije na okupu,
uprkos činjenici da je bio neradni dan. Dvojica sinova, već u tinejdžerskoj dobi, čuvali su krave na par kilometara udaljenoj livadi, a sa sobom su poveli i najmlađeg brata, tada tek četvorogodišnjaka. Da ih se nekako dozove – bilo je nemoguće, glas nije mogao
prebaciti obližnje brdo, a mobilni telefoni još nisu bili izumljeni. Pukovnik da čeka dok se vrate, također je bilo nemoguće – ta valjalo je obići još Titove kumčadi taj dan. Dežmekasti zastavnik dosjeti se i predloži spasonosno rješenje – da se u komšiluku nahvataju tri dječaka
koji će popuniti broj. Nepun mjesec nakon tog značajnog dana u životu ove brojne obitelji poštar na adresu isporuči golemu smeđu kovertu. U koverti se nalazila, propisno uokvirena, crnobijela grupna fotografija, koja je odmah zauzela počasno mjesto na zidu centralne odaje u kući.
Najmlađi sin, jedan od trojice zamijenjenih djecom iz komšiluka i vršnjak avnojevske Jugoslavije, upita ko je čiko u tamnoj uniformi, a starija mu braća, tjerajući šegu s njim, odgovoriše da je to drug Tito. Mladi je junoša poslije par godina krenuo u osnovnu školu.
Prvog školskog dana učiteljica postavi učenicima tada najvažnije pitanje na svijetu – Djeco, znate li ko je drug Tito? Naš junak, ne čekajući da ga učiteljica prozove, spremno izdeklamova odgovor – Znam ja, on je mojoj materi bio na babinama. Komični nesporazum
brzo se rastumačio, ali je dugo ostao predmetom školskih šala. Junak naše priče i brat Titovog kumčeta imao je sreće. Odrastao je ispod fotografije na kojoj je stajao odmah ispred najvećeg sina naših naroda i narodnosti, druga Tita, ali je na vrijeme saznao da na fotografiji nisu
ni on ni Tito. Izrastao je u mudrog čovjeka i postao, ne želeći rizikovati nove zablude, otac samo jednog djeteta. Ali šta mi, dođavola, da radimo s nekim drugim, ne tako bezazlenim zabludama? S lažnim i pogrešnim identifikacijama koje se najugodnije osjećaju
u prošlosti i boluju od tropofobije? Nije li vrijeme da ljudi sebe počnu uklanjati sa zamišljenih fotografija na kojima stoje uz povijesne vođe? Koji su puno opasniji od pukovnika što se, silom prilika, lažno predstavlja kao drug Tito, jer se te vođe lažno izdaju za same sebe.
I ne pitajte me na koje povijesne vođe mislim, spisak je predugačak da bih ga ovdje naveo. Radije me pitajte za spisak povijesnih vođa koji se nisu lažno predstavljali, puno je kraći. Na njemu, naime, nema niti jednog imena.
Unroll please @threadreaderapp

• • •

Missing some Tweet in this thread? You can try to force a refresh
 

Keep Current with Elis Bektaš

Elis Bektaš Profile picture

Stay in touch and get notified when new unrolls are available from this author!

Read all threads

This Thread may be Removed Anytime!

PDF

Twitter may remove this content at anytime! Save it as PDF for later use!

Try unrolling a thread yourself!

how to unroll video
  1. Follow @ThreadReaderApp to mention us!

  2. From a Twitter thread mention us with a keyword "unroll"
@threadreaderapp unroll

Practice here first or read more on our help page!

More from @elisbektas

24 Feb
Svi na front, sve za front

Uputili mi jednom nekoliko patrola vojne policije u selo kraj Zenice da privedu dezertere kojih je u tom kraju bilo začudno mnogo. Dezerteri ko dezerteri, uporni u skrivanju kao hrčci u poslu okretanja onog točkića a i topografija sela im pogoduje.
Na uzvisini je pa blagovremeno uoče svakog namjernika, makar bio i u maskirnoj uniformi. I ta bi se potraga završila posvemašnjim neuspjehom da vođa jedne od patrola nije odlučio pridružiti primjenjenu psihologiju vojno-policijskim metodama. Prišao je grupi seoske dječurlije
koja se tu okupila znatiželjno posmatrajući uniformisane pridošlice.

- Djeco, znate li vi onog Hamida? upita desetar.

Djeca nepovjerljivo šute no jedan se dječačić odvaži pa odvrati pitanjem

- A što ga tražite?

- Ma mi smo jarani, uz širok osmjeh reče desetar.
Read 9 tweets
24 Feb
дошо гном у сарајво па виџео неку ситну џецу како иду и циче раздрагано те им се придружи и уџе сњима у школу у којој је тамам почињо час земљописа па учитељица упита џаке како се диеле воде а једно бублаво ситно џете диже два прста и каза
- воде се диеле преко крова надвоје и начетворо

нашта му учитељица каза да то јес тачан одговор ал на часу повиести а за земљопис треба дат други одговор па гном диже два прстича и каза
- имају воде текучице нако ко брегава и воде стајачице нако ко борачко језееро а имају и конбиноване воде нако ко миљацка која је једина бара која тече

па на те риечи џеца гурнуше прстиче у ушеса и завршташе
Read 4 tweets
24 Feb
Prilozi za domaću književnu kritiku

I

Uvriježenom vjerovanju uz inat, insan nikad ništa ne propušta. Ako nije ručao, nije ni trebao ručati. Ako nije jebo, nije mu ni suđeno bilo jebat. Ako nije rekao riječ to je zato što tu riječ nije ni trebalo reći. Nije otišao na more
- čudna mi čuda, ta šta će insan na moru? Nije pogledao film - pogledao je zato nešto drugo. Jedino neki među nama propuste umrijeti u vakat. E takvi su nesrećni. Propustivši umrijet, počnu i sve drugo propuštat. Znadem ja jednog takvog a bolje da ne znam. Teško ga gledat kako se
pati a pomoć mu ne možeš. Misli da se probudio a on propustio opet zaspati. Gricka svoj ručak a sav se sneveselio jer propušta jebat. Drugi put jebe a sve ga znoj oblijeva što propušta večeru. A najgore je kad progovori. Sve je u životu svome propustio pa onda hoće riječima
Read 19 tweets
23 Feb
Boračko jezero nezadovoljstva

Bio u Zenici, draga djeco, iza onog rata jedan demobilisani borac. Dobro, ako ćemo pravo, on i nije bio baš neki borac a nije ni pretjerano dugo bio u partizanima nit je bio od neke velike pameti, ali opet, nije se moglo na ulicu s njim. Ta nije
Zenica imala partizana na izvoz i na bacanje. Kud će, šta će s njim, odluče ga zaposliti ko portira u Željezari. Taj posao vala može svak obavljati. Jednom ga ostavili da dežura kraj telefona jer se čekao nekakav poziv, pa kad je telefon zazvonio on diže slušalicu iz koje se čulo
- Halo! Halo! Ovdje Slavko Rodić, Bugojno!

A naš portir skoči sa stolice i zauze propisan stav mirno pa se iz sveg glasa prodera

- Izvolte, druže generale!

Poslije se portir hvalio da je pričao lično sa generalom Rodićem i niko ga živ nije mogao razuvjeriti i objasniti mu
Read 11 tweets
23 Feb
Jednoruki brizonja

Imao ja, draga djeco, tokom rata tetejac i to originalni sovjetski, pouzdan, razrađen a bogami i precizan. A sovjetski tetejac ima kratku vođicu povratne opruge pa je malo mekši na repetiranju, bez problema se može jednom rukom potegnut, napunit i opucat. Image
To je vještina zakurac al dobro izgleda, onako filmski i za kurčenja. Jednom ja pokazivao nekim svojim ahbabima kako se to radi a sa strane nas gledao jedan redov pa i on poželi pravit te karafeke. Ode u kantinu, poruči kahvu i tamam kad mu je kantinjer prinosio narudžbu, on veli
- Evo šta sam ja danas naučio.

Pa potegne svoj pištolj jednom rukom, uspije ga nekako repetirat, al se malo spetljao te onog kantinjera kuršumom pravo u čelenku. Eto djeco, vama za nauk da valja biti jako oprezan sa dovođenjem zamjenice ja i glagola naučiti u izravnu vezu.
Read 5 tweets
23 Feb
Hafiz

Nećemo ulaziti u razloge zbog kojih je to učinio, ali Berouz je zatajio jedan bitan podatak u svojoj uzbudljivoj i poučnoj pripovijesti o lordu Grejstoku, koji je kao tek rođena beba postao stanovnik džungle, čiji će kasnije i gospodar postati. Među stvarima što ih je
mladi Grejstok pronašao u kampu svojih roditelja našao se i Kur'an, koji je zbog svoje prefinjene štampe i kvalitetnog uveza privukao naročitu mladićevu pažnju. Kad je napunio osamnaestu godinu života, Tarzan je već mogao dobiti zvanje hafiza, samo da je u džungli postojala
komisija pred kojom bi mogao potvrditi svoje znanje. Jednom je istraživao teritoriju sjeverno od svog zelenog kraljevstva, nagonom osjećajući da nije usamljen u svojoj vrsti i da negdje mora biti još velikih majmuna glatke kože poput njegove. Njegova džungla naglo je prelazila u
Read 16 tweets

Did Thread Reader help you today?

Support us! We are indie developers!


This site is made by just two indie developers on a laptop doing marketing, support and development! Read more about the story.

Become a Premium Member ($3/month or $30/year) and get exclusive features!

Become Premium

Too expensive? Make a small donation by buying us coffee ($5) or help with server cost ($10)

Donate via Paypal Become our Patreon

Thank you for your support!

Follow Us on Twitter!