Način na koji je Salmir Kaplan riješio svoj stambeni problem me podseti na jednu davnu situaciju, kada sam bio mlad, bio ljut i bio bloger, po imenu Corto Maltese: bljesak.info/vijesti/politi…
Svojevremeno, nagovorilo me da pokušam da materijalizujem svoje ratne zasluge.
Kažu: "Corto, ima neki fond koji gradi stanove za borce i RVI. Brzo, jeftino i kvalitetno. Konkuriši, iskoristi pogodnosti, da nisi džabe ratovao!"
Kontam, ne daj bože da je bilo za džabe, izvukli smo bar neriješeno.
Kako god, poslušah savjet, prikupih odgovarajuću dokumentaciju i javih se na konkurs.
Ovo dole je skraćena verzija moje prve žalbe.
Original je bio na tri kucane stranice bez proreda.
Poslije toga je slijedila prepiska koja je uključila dva kantonalna ministarstva i ured ombudsmana, ali ja sam, tokom vremena, postao gadljiv na lokalnu birokratiju i odustao od svojih zahtijeva.
FOND KANTONA SARAJEVO ZA IZGRADNJU STANOVA ZA PORODICA ŠEHIDA I PALIH BORACA RVI; DEMOBILISANE BORCE I PROGNANE OSOBE RADIč†EVA 4b SARAJEVO N/R Direktora Fonda
Poštovani, U vezi sa obaviještenjem o rezultatima konkursa za dodjelu stanova u naselju Grbavica, Ilidža i Ilijaš (nadziđavanje), koji je objavljen 24.aprila 200x ulažem slijedeći P R I G O V O R
OBRAZLOŽENJE: Upravo sam primio obavijest o rezultatima konkursa na kojem sam učestvovao. Prijatno me je iznenadila brzina rada komisije za odabir ponuda; kako navodite, sjednica komisije na kojoj se rješavalo 430 pristiglih zahtijeva počela je u 14:00 a završila u 15:00.
To je tačno 8 sekundi i 37 stotinki po zahtijevu. Izgleda da su u komisiji sjedili lično Superman, Spiderman, Betman i svih 5 Power Rangers-a. Mom petogodišnjem sinu će biti izuzetno drago kada mu kažem da su u Sarajevu. On ih obožava.
Još me je više iznenadilo to što sam u prilogu dobio kompletnu dokumentaciju koju sam priložio uz prijavu za konkurs. Netaknutu, onakvu kako sam je i poslao. Bez znakova da je prošla kroz ruke makar jednog člana komisije.
Pretpostavljem da je tu supermenov rendgenski vid odigrao svoje. Ipak, teško mi pada što nisam prošao. Proveo sam cijeli rat u AR BiH, oficir, RVI , povrh toga ponudio sam da platim punu cijenu stana unaprijed. Pokušavam da zamislim kandidata koji je bio bolji.
Naravno, mogu samo da zamišljam, jer o tome nema ni pomena u obavijesti koju ste mi poslali. Nema bodovne liste, imena kandidata, nema broja kandidata, nema mog mjesta na toj listi (za slučaj ako onaj prije mene odustane),
nema ko je izabran, nema kriterija po kojima je izabran. Za razliku od moga sina ja znam da filmski i strip junaci sa početka ovog pisma ne postoje. Ali kada bi me neko pitao da li više vjerujemu u njih ili u to da ovaj konkurs nije bio namješten- ruku u vatru za Supermena.
Zahtijevam da se rezultati konkursa ponište, a komisija raspusti. Ponovo vam šaljem dokumentaciju koju sam priložio prilikom prijave na konkurs. Nadam se da će je, osim Supermena, ovog puta i neko drugi pogledati.
Nakon deložacije bez stalne adrese. Kontakt za prijem pošte: Xy
Krenimo redom. U noći s 11. na 12. juli Generalštab VRS-a, koji je odlučio da više od osam hiljada zarobljenika treba likvidirati, zadužio je pukovnika Ljubišu Bearu za hitno planiranje i provođenje masovnog ubijanja. Bearin zadatak je bio da smisli odovore na tehnička pitanja:
Kako ubiti nekoliko hiljada ljudi u dva-tri ili četiri dana na vrlo suženom prostoru, a da ostane što manje tragova, dokaza i glasova, i što manje ljudi povezanih krvavom tajnom?
Najprije je bilo potrebno odrediti lokacije adekvatne za likvidiranje. S obzirom da na konspirativni
imperativ, Beara je morao naći lokacije udaljene od naseljenih mjesta. S druge strane, morao je „pomiriti praktičnu želju da se mrtva tijela ne premještaju daleko od mjesta pogubljenja i nakanu da se, što je moguće više, prikriju ili uklone dokazi o zločinu“.
Ovo je prejako:
Dragan Truhli: Podigli nam spomenik, a mi živi
"'Na ovom mjestu je tijekom svibnja i lipnja 1945. godine izvršen zločin nad učenicima Domobranske dočasničke škole, posebnih odjeljenja karlovačke gimnazije, kao i nad pripadnicima hrvatskih oružanih snaga.
Broj žrtava nije poznat, cijeni se od 400 do 600 osoba, a imenici razrednih odjeljenja ove dočasničke škole se nalaze u Državnom arhivu Karlovac.'
To piše na spomen obilježju, koje su usred šume na području Babine gore kod Karlovca za vrijeme prošlogodišnjih
Dana hrvatskog šumarstva svečano podigli predstavnici Uprave šuma Karlovac. Obilježje je tom prilikom posvetio dekan Mrežnićkog dekanata, prečasni Milan Pavlek, a prigodni govor u čast 'mučki pobijenim učenicima domobranske škole' održao Mladen Šomek iz lokalnog ogranka