Mnogi putopisi čuvaju uspomenu na turski Beograd, sa njegovim minaretima i sarajima.
Taj je Beograd netragom nestao. Ali, nešto uvek pretekne, i ja sam jutros šetao tim turskim Beogradom.
Koga zanima, evo niza šta sam pronašao
👇
Pre svega, tu je kuća u Gračaničkoj, podignuta krajem XVIII veka, na nekadašnjoj Varoš kapiji. To je sad fino okrečena kuća, jedini predstavnik stare arhitekture Varoš kapije
👇
U Višnjićevoj ulici, kod PMF - a je Šejh Mustafino turbe, sa kraja XVIII veka. Na tom prostoru je nekad bila i tekija, turbe je građeno u obliku šatora, obnovljeno je i lepo izgleda.
👇
U blizini je i biser orijentalnog Beograda i Dorćola, kuća u kojoj je danas Muzej Vuka i Dositeja. Građena je polovinom XVIII veka verovatno za beogradskog defterdara, i izvanredno je očuvana,i sama kuća i unutrašnje dvorište.
👇
U Gospodar Jevremovoj se nalazi Bajrakli džamija, podignuta je u XVI veku, tokom austrijske okupacije pretvorena je u katoličku crkvu, i više puta je tokom trajanja pretrpela oštećenja, od kojih poslednje 2004 - e godine, kada je demolirana i opljačkana
👇
Najviše turskog Beograda ipak je na tvrđavi, jer su tu Turci najduže i ostali. Konkretno, kad se prođe Stambol kapija i krene desno, ova gomila kamenja je sve što je ostalo od džamije na tvrđavi.
👇
Na platou Gornjeg Grada tvrđave je i Damad Ali pašino turbe, sa početka XVIII veka. Sređeno kako treba, i izgleda sjajno.
👇
Tu je i česma Mehmed - paše Sokolovića, ali, ovde je važno znati da je ona rekonstruisana pre koju godinu, i ja zaista ne znam ni kako je izgledala u originalu, ni ništa više o njoj, osim onog što je napisano na tabli ispred.
👇
Stambol kapija je zidana (u sadašnjem obliku) polovinom XVIII veka, dakle, i nju su zasigurno pravili Turci. Verovatno i još neke kapije na tvrđavi, ali, nisam ih sve obilazio.
👇
U Donjem Gradu se nalazi amam, podignut 1860 - ih, pred sam kraj turske vladavine. Nas su kao klince u O. Š. ovde dovodili u planetarijum, ali, danas meni ovo deluje da ne radi, i baš je zapušteno.
👇
Takođe u Donjem Gradu je i zgrada vojničke kuhinje, iz polovine XIX veka. Za razliku od amama, ova je zgrada sređena.
👇
Odustao sam da u šetnju turskim Beogradom ubacim i "Znak pitanja", Manakovu kuću, konak kneginje Ljubice i Milošev amam. Prvi je razlog što ti objekti jesu iz turskog vremena, ali su ih zidali Cincari i Srbi.
Drugi razlog je što me mrzelo da pešačim još i do Savamale
👇
Na kraju, opet pitanje: gde je, osim u ovih nekoliko građevina, ostao turski Beograd?
Po meni, ostao je u nazivima delova Beograda, u našem jeziku, nacionalnoj kuhinji, i, NAROČITO, u glavama naših političara, koji misle da je politika kad pašu mitiš sa kesom dukata.
Uzdravlje.
• • •
Missing some Tweet in this thread? You can try to
force a refresh
I Zemunci, i svako ko je makar jednom bio u ovoj varoši, došao je na kej. Teško je suditi koji deo Zemuna je najlepši, ali, kej je svakako u vrhu te liste.
Danas je lepota keja stavljena na ozbiljnu probu zbog blata i radova koji su počeli nakon što je veseli Vesić jedne noći 👇
usnio čudan sanak kako bi kej trebalo da izgleda.
Ali, ko kaže da se našim kejom mora šetati po Vesićevim snoviđenjima, zato, ko voli, - idemo.
Obaloutvrda na keju je napravljena još 1889. naredbom bana Kuena Hedervarija. Zasađene su topole i uređene su staze za 👇
šetnju. Najpre je dobio ime po Kuenu Hedervariju. Nakon 1918. zove se Kej 5. novembra. Ustaše će mu dati ime Kej vojskovođe Slavka Kvaternika, a od 1947. do danas se zove Kej Oslobođenja.
Ako šetamo nizvodno, sa desne strane je mnogo kafana, od kojih je najčuvenija "Šaran". Ona👇
Sve je počelo onoga dana kada si poverovao u priču o plati od 2000 maraka.
Doduše, prvo mora malo da se ratuje. Nije problem, vole ovde ljudi da ratuju. Ništa lepše nego pucati na one preko reke. A i oni vole da pucaju na nas.
Kad je prošao rat, doveo je generalni u fabrički 👇
krug biznismena koji ima kapital, i koji će da firmu privatizuje i izvuče iz bule. Biznismenu kad vidiš čelo, trebalo je da ti bude jasno da taj nije u stanju ni da igra levog beka u fudbalskom klubu iz rodnog sela, ali, nema veze, i u to si poverovao.
Od vađrnja firme iz bule 👇
naravno, ne bi ništa. Počeo si da radiš kod privatnika. Dušu ti je iscedio, radio si neprijavljen, a on je zgrtao profit.
Onda su došle strane banke, lepih enterijera, kao sa reklama. Nudile su ti njihove lepe službenice kredit, nisi baš do kraja čitao ugovor, ni ona sitna 👇
- Vidi palme na Kalemegdanu
Seljana!
Vidi palme u Beču
Jao, super, slikaj me ovde
- Prođe Kameničkom
Ovo samo kod nas ima, po ulici da prodaju drangulije
Ode na buvljak u Pariz
Jao, prelepo, vidi, papirni luster, samo 20 evra, kupujem!
- Vidi pijane srednjoškolce subotom 👇
u Knez Mihailovoj
Sramota, njima treba da poverimo budućnost?
Pijani engleski tinejdžeri na plaži u Grčkoj
Jao, što su slatki i veseli, nema veze što povraćaju!
- Dođe mu prijatelj Kanađanin u goste
7 dana ga hrani i poji, gost spava kod njega
Zove ga drug iz vojske, selo kod 👇
Lapova, da prenoći kod njega, mora na vma na pregled
Brate, imaš preko air bnb da nađeš sa 16e smeštaj u Pinosavi, za manje od sata si na Banjici busom
- Ode na 40 dana rođaku na groblje
Fuj, pitu i kafu ređate po grobu, primitivci
Plati 30e da uđe u kapelu u Italiji gde 👇
O Vojnom muzeju nemam šta mnogo da kažem, svi znamo i gde je, i šta je u njemu.
Od Ilira i Tračana, do postjugoslovenskih ratova, sve je tamo.
Prvi nivo i dalje ima klasičnu sfrj postavku, što je dobro, jer nismo izolovani kao Aboridžini, pa da se srpska istorija može 👇
posmatrati odvojeno od ostalih naroda.
Moja kćerka je ovaj muzej nazvala "Lavirint kroz istoriju", i Vojni muzej to i jeste - vijugavim hodnicima putujemo kroz vreme.
Ulaznica je 350 dinara, deca ne plaćaju, kao i svaki muzej, ne radi ponedeljkom, imaju kod ulaza ormarići u 👇
koje se ostave stvari pod ključem.
Gužve, naravno, nema, što je globalno loše, ali, nama ekstra
👇
"Moje ime je Skadarlija ... ili Skadarska ulica, ako Vam se više sviđa. Ja nisam ni bulevar, ni avenija, ni put. Ja sam obična strma uličica u sred Beograda. I to bi bilo sve što o meni možete reći, da nije moje boemske istorije, crvenih krovova i rasklimanih stolica".
Ne bih 👇
za dva života smislio bolji uvod za šetnju Skadarlijom, od opisa Zuke Džumhura, pa nisam ni pokušavao.
Ono što mogu da probam, to je da se spustim ovim sokakom i pokušam da zamislim kako je izgledao nekada..
Ono što je za Pariz značio Latinski kvart ili za Beč Grincig, to je za👇
Beograd do pre 100 godina bila Skadarlija.
Prve udžerice niču ovde još 1717, kada se ovaj kraj zvao Šićan - mala, sa 14 kućeraka. Tek 1872. dobija ime Skadarska. To ime će opstati do danas, uz kratak prekid tokom austrougarske okupacije, kada se zvala Ružina ulica.
Zanimljivo,👇