Svašta ovde pišu o komunistima, mahom ih opanjkavaju iz bezbedne 2021 - e, i to mahom potomci tih istih komunista.
No,
ignorišimo to.
Da probamo da se vratimo 100 godina unazad, u vreme kada je KP stavljena van zakona.
To je značilo da je policiji bilo dozvoljeno da ih 👇
lovi kao divljač, da ih ubija ako pruže otpor, ili da ih hapsi.
A kad komunista bude uhapšen, šta se onda događalo?
Probajte da spustite glavu ka zemlji, jedno 5 minuta. Ko uspe, svaka čast. A "ispitivanje" u zatvorima Kraljevine je počinjalo tako što bi te ljude okačili na 👇
plafon za noge, i onda ostavljali da vise tako 24 sata. Tek onda bi počinjalo ispitivanje.
Udarili ste sigurno nekad mali prst na nozi o komad nameštaja. Bolelo je. A sad zamislite da vas neki bizgov od 120 kila iz sve snage udari palicom po prstima šake. Nekoliko puta. Nekad 👇
zakukamo kad turpijom za nokte promašimo nokat i zastružemo meso. Policija Dragog Jovanovića je komunistima turpijala kost cevanice turpijom za drvo.
Zadržati vazduh u plućima, nama je lako, kad postane neizdrživo, samo udahnemo. Njima je po zatvorima tokom mučenja to bilo 👇
nemoguće, jer bi m glave potapali u vodu.
I tako, ima tih primera bezbroj. Ne moram sada da pišem da ih ni tokom rata neprijatelj nije štedeo. Ne moram da pišem kako su ustaše Nadi Dimić gasile cigarete na vaginu, niti kako Mustafi Golubiću gestapo nijednu od 205 kostiju na 👇
telu nije ostavio čitavu.
Ono što nam valja reći jeste da su oni znali šta ih čeka ako ih uhapsi tajna policija, gestapo ili ustaše, ali, oni su sledili svoje ideale. Bili su spremni da umru za ono u šta su verovali. I umirali su. U mukama.
I ako danas probamo da se 👇
distanciramo od džukela koje su plaćene da njihove patnje omalovaže, i ako se, opet, distanciramo od đeda Brke generala i njemu sličnih, koji su na ove mučenike bacili ljagu, opet ostaje pitanje - ko bi danas, 100 godina kasnije, bio spreman da podnese ma i stoti deo muka, kao 👇
što su to radili predratni komunisti, koji su u mukama umirali, ali, sa pesmom na usnama?
Ja prvi nisam. Ko je drugi?
• • •
Missing some Tweet in this thread? You can try to
force a refresh
Na samoj ivici Gradskog parka u Zemunu, između zemunske gimnazije i poljoprivrednog fakulteta, nalazi se hala "Pinki", sportski centar.
A nekad, početkom 1930 - ih, ovde je bio sokolski dom "Kralj Aleksandar I". Na internetu nema fotografija ovog dela Zemuna, jedino što sam 👇
našao je slika u knjizi Branka Najholda, a realno, gde drugde.
Za vreme okupacije, u ovoj zgradi je bila centrala Kulturbunda, o tome je govorio i Koraks, naš najbolji karikaturista, iz prve ruke, kako su mladi Nemci Francestala ovuda paradirali.
Nakon rata, u ovaj se dom 👇
useljava omladinsko društvo "Partizan", da bi zgrada potom bila srušena, i na njenom mestu početkom 1970 - ih niče hala "Pinki". Svečano otvorena 1974 - e, bila je to moderna hala sa raznim sportskim aktivnostima.
Onda dolaze 90 - e, hala naravno propada. Krov je prokišnjavao, 👇
Stara carinarnica u Zemunu, tamo gde Zmaj Jovina izlazi na Dunav, podignuta je u 18. veku u stilu klasicizma za potrebe carinske službe. To je jedna od najstarijih i najvećih objekata u starom jezgru Zemuna. Zidana je tako da su u prizemlju magacini, a na spratu kancelarije za 👇
carinske službenike. Vek i po je ova zgrada služila prvobitnoj nameni, a onda dolazi rat. Kratko vreme bila je smeštaj za vojsku Vermahta a onda postaje džamija, za ustaše muslimane i njihove porodice koje su dovedene u Zemun.
U prvim danima oslobođenja, partizani koji su ušli 👇
u Zemun, već krajem oktobra 1944. u zgradu carinarnice dovode uhapšene Nemce Zemuna. Mnogi od njih su odavde izvedeni i streljani. Nakon prvih dana, situacija se stabilizuje, i streljanja bez suđenja prestaju, ali ne i muke zemunskih Nemaca.
Danas je ova zgrada mahom stambeni 👇
Svako je bar jednom prošetao pored Save. Taj se deo grada danas menja neverovatnom brzinom. Restorani Beton Hale, noćni klubovi, Beograd na vodi... sve je to tu, sviđalo se nama ili ne.
Meni se to ne sviđa, pa volim da, kad šetam pored Save, zamišljam onaj stari Beograd XIX i 👇
početka XX veka. Ko voli, može sa mnom zajedno.
A sve je počelo ovde, na Sava kapiji ispod palisada. Baš je ovde Karađorđe sa ustanicima ušao u Beograd, uz pomoć Konde Bimbaše, o čemu svedoči jedna tabla na zidu.
Kasnije je knez Miloš muku mučio da istera Turke iz Beograda, a 👇
kako mu nije išlo, odlučio je da na Savi napravi novi, srpski Beograd. Tu je nikla i "đumrukana", i kasnije prvo pozorište u Srba. Uništeno je u nemačkom bombardovanju 1941. Na stara vremena podseća zgrada carinarnice, kada je na Savi bila granica. Sad tu registrujemo čamce
👇
Taš je kamen, a majdan je rudnik, i otud Tašmajdanu ime. Nisu Turci ni prvi ni poslednji koji su ovde vadili kamen, i kasnije šalitru. Ako gledamo u zidine tvrđave, rimske sarkofage ili ostatke vodovoda, ogradu na ruskoj crkvi, sva je prilika da gledamo u kamen sa 👇
Tašmajdana.
Ovo je ipak, mnogo više od parka, i nismo ni svesni po čemu hodamo, kada šetamo ovim lepim parkom.
Na mestu gde je danas stadion, bio je dugo rudnik kamena. Te su katakombe kasnije dobile i drugu namenu - skloništa od rata. Ovde su se Srbi sklonili kada su Turci 👇
bombardovali Beograd, zatim 1914/15. od austrougarskih bombi, i opet 1941. i 1944. od nemačkih i savezničkih.
Neki veruju da su baš ovde spaljene mošti Svetog Save, znamo i da je Karađorđe na ovom mestu okupio ekipu pre zauzimanje Beograda, tu je 1830. pročitan Hatišerif kojim 👇
Beograd na Savi ima 6 mostova. Sedmi bi bio Ostružnički, ali to je van grada. Mi ni ne slutimo kakve priče ovi mostovi pričaju, dok šetamo ispod njih, ili ih prelazimo automobilom.
Prvi od njih, gledano od centra, je Brankov most. Nastavlja se na Brankovu ulicu, i nalazi se na 👇
mestu gde je nekad stajao Most Viteškog Kralja Aleksandra. Taj su most srušili Nemci aprila 1941 - e, i još samo lepi stubovi svedoče o njemu. Inače, stub sa starobeogradske strane stoji na mestu gde je nekada stajala Liman džamija, o kojoj uspomenu čuvaju još samo knjige. Kada👇
je most otvoren, testiralo ga je najpre 700 konjanika, što je bila fascinantna slika. Nakon toga je otvoren za saobraćaj, i Beograd bi spojen sa Zemunom. Posle rata je obnovljen, ali to su u stvari dva mosta, što se vidi na mojoj fotografiji.
👇
Kad je malo para i malo vremena, Avala je zgodno mesto da se čovek skloni iz Beograda.
Samo ime (H)avala je turskog, tj arapskog porekla, i znači greda, prepreka. Još su Rimljani ovde vadili rudu, o čemu svedoče brojna napuštena okna u planini.
Avala je visoka 511 metara, pa u 👇
Beogradu postoji šala da smo nabacali koji metar zemlje na brdo da bismo i mi imali planinu.
Pre samog vrha, sa leve strane je spomenik sovjetskim vojnim veteranima iz 1964. Život nekada može biti bizaran, a smrt još bizarnija: avion koji je prevozio sovjetske veterane na 👇
proslavu 20 godina slobode Beograda, udario je u planinu, i oni koji su preživeli rat, nisu preziveli mir. Poginuli su 19. oktobra 1964. Uspomenu na tu tragediju čuva spomenik u obliku avionskog krila, i ploča sa imenima poginulih veterana
👇