Thread by @BrankoMali

Thread o jugoslavenskom gnosticizmu (Yugo-sutra). #jugoslavija

Jugoslavenstvo nije samo politička ideologija, ono je apokaliptički kult i nacionalna ideja. Nemojte ga podcijeniti zbog skromnih intelektualnih kapaciteta sljedbenika. Oni imaju što vi nemate.

Oni imaju državu koju ne možete vidjeti jer ona postoji samo kao ideja. Ali ta ideja za njih već jest država, sasvim konkretnih geografskih i demografskih gabarita. Važno je pritom upamtiti kako je većina javnodjelujuće HR ljevice jugoslavenskog habitusa.

#Jugoslaveni mrze nacionaliste. #Nacionalizam je otrov što je uništio Jugoslaviju. Svaki nacionalizam je to, bez ikakve kvalifikacije. Ovakvo mišljenje dijelom je samo izraz intelektualne lijenosti - u Jugi je biti "nacionalist" bilo uvreda pa jednostavni umovi ponavljaju ..

Međutim ono je u stvari izraz nekvalificiranog, nepatvorenog nacionalizma. O ovoj sam temi pisao, kroz analizu jednog programatskog teksta egzemplarnog jugoslavena Viktora Ivančića. Da bi shvatili ono što slijedi dobro bi bilo pročitati tekst:

Nastavit će se...

kalitribune.com/jugoslavija-i-…

Parafrazirat ću osnovni argument za ono što sam u članku nazvao "transcendentalno jugoslavenstvo":

Ivančićeva upotreba izraza „Jugoslavija“ istu smješta negdje između onoga što bi Kant nazvao „transcendentalnim načelom“, a Heidegger „transcendentalnim horizontom“: riječ je o principu koji uopće omogućava svako iskustvo, znanje i moralno ili političko djelovanje.(Kant)

Heideggerijanska nota zrcali se u tome što je on, premda nezaobilazan, zapravo partikularna, povijesna tvorevina, a ne nešto što dolazi „od gore“: od Boga, čistog uma ili autonomne savjesti. Ako se čini preapstraktno, nema pomoći. "Prosta duša slavenska" je krajnje apstraktna.

Imamo dakle postuliranu zajednicu jezika, etniciteta, kulture i teritorija koja jezično, etnički, kulturno i teritorijalno ne postoji. Ona je moralni i politički postulat van kojeg se ne može moralno i politički misliti i djelovati.

Sve što u stvarnom svijetu postoji na mjestu imaginarnog jezika, etniciteta, kulture i teritorija je moralno i političko zlo koje jugognostici habitualno nazivaju nacionalizam, a suprotstavljanje njemu je, prirodno, antinacionalizam. Međutim ...

Postulirana (nebeska?) Jugoslavija je također nacija. Oni koji je žele graditi - ali nikad konačno izgraditi, jer ona je revolucionarna "zgoda" (Badiou) koja nikad nije a uvijek mora biti - stoga su nacionalisti, QED.

Dapače, oni su vrsta mitomana u rodu nacionalista, jer njihova država je na nebesima portala, Rosa Luxemburg Stifftung konferencija i sl. U zbilju provaljuje kroz politiku samo onoliko koliko može, ali kad to čini riječ je samo o "radu negativnog".

Sasvim prirodno, jer sav teritorij od Vardara do Triglava je "okupirani teritorij". Neprijatelja se mora uništiti, makar i virtualno, a na došašće NOB 2.0 mora se čekati dok se ne ispuni vrijeme pogana.

U osnovi, riječ je o ideji ograničenoj koliko samo nešto konačno formirano u zadnjem desetljeću jugoslavenske dekadencije prije raspada može biti ograničeno.

Ako bih morao dati lice ideji, sažeti je za libido koliko i za intelekt - jer jugognostici su libidalni drugovi, ljepota za njih ima sasvim prozaičnu funkciju - bilo bi to lice mlade Alke Vuice.

Pistis Sofija gnostika počela je karijeru u pleromi pravog Boga, da bi onda pala u povijest i završila karijeru na ulici. Jednako tako, gđa Vuica je jednom intervjuirala i ljubila Bajagu da bi onda, nakon Pada, izgubila fajt protiv Igora Štimca.

Pretpostavit ćemo blagonaklono da je navodna pozadina grotesknog pjesmuljka "Pediculus pubis" Gorana Bregovića iz zlatnog doba prije Pada obična malograđanska objeda.

Bilo to kako mu drago habitus ove novinarke, pop pjesnikinje i prijateljice glazbenika čini ideal jugoslavenske kulture. Šaka seksipila, šaka pop glazbe, žlica Krleže, nikad završena filozofija i/ili indologija, braminska profesija te, na kraju priče starost i solidne financije.

Jugognostici nikad nisu askete, premda se prije Pada joga prakticirala na sve strane. Nisu ni intelektualci, jer prosta duša slavenska nije prijatelj intelekta.

Ona je, da parafraziram Žiku Pavlovića, "kao svinja u blatu". Pavlović je pritom mislio na Srbiju devedesetih, ali slika savršeno opisuje antropologiju jugognostika.

Hjerofant Krleža je uvijek koristio neku varijaciju koja uključuje blato kako bi je izložio. Jer jugognostik je ona svinja koja je digla pogled i shvatila da je svinja u blatu.

I to je, manje više, to. Nema bijega iz gliba osim radom negativnog. Mudra svinja prezire glupe svinje, osobito one koje joj se dive. Rad negativnog je borba da se svinje uvjeri da su svinje i da im je blato prirodno stanište.

Jedina bitna stvar je iz tog staništa pobjeći, što nije moguće. Stoga stanište valja negirati za volju postulata čistog uma, koji nije umiješan u glib. A postulat poznaju samo izabrani koji imaju tajno znanje. One svinje koje su izrovale biser iz blata.

Svinje bisernice su najgora zamisliva vrsta elitista. Moraju biti, jer strašno je biti svinja i znati da si svinja. Daleko se mora pobjeći kako bi se s time živilo. Velike, nezarađene pare su tu nužne, jer zarađivanje se obavlja u blatu.

Kad radiš u ime radnika i seljaka to podrazumijeva da nisi ni jedno ni drugo. I da iste prezireš do dna svoje svinjske duše.

Kad jugognostici promulgiraju uvoznu intelektualnu robu, oni je samo koriste za rad negativnog u korist svoje nacije. Snježana Kordić, recimo, nije posthumanist kad prihvati evolucijski humanizam, nego posthumanizam korozivno djeluje na etnicitet, pa je dobar za tući okupatore.

Kao kad su Englezi partizanima pri kraju NOB-a slali Thompson automate. Snježana tuče fašiste iz svih dostupnih oružja, a fašist je svatko tko je spomene bez dužnog poštovanja. Otud, drugarice @utikejt, pamet u glavu.

(zaključak kad odgledamo "Dozvolite da se obratimo")

Corrigendum: ne Thompson nego Sten automate.

Zaključit ćemo jednim naputkom za dalje razmišljane. Eric Voegelin se smatrao kako moderni gnosticizam psihološki dade svesti na želju da se ubija ljude uz privid moralne superiornosti. Motiv je stvoriti ljudski identitet kojeg se nepovratno izgubilo.

Premda je mislio na Marxa, dao je primjer Saint Justa za kojeg je rečeno da "mora ubijati ili će ubiti sama sebe". To je rad negativnog u svoj raskoši. Želite li znati više, pročitajte Žižekov esej o Robespierreu gdje je Slavoj jasno izložio svoju terorističku orijentaciju.p

Pa onda može trkeljati u antinomijama, jer budale misle da se šali. Nisu svi budale i ne misli svatko da se on šali kad traži "virtualni sadržaj terora".

Motivi jugognostika uklapaju seu Voegelinov psihološki model. Oni se uklapaju i u njegov metafizički model gnostičkog načela kao "zabrane postavljanja pitanja"(frageverbot). Ali to je već priča za sebe. Neka je, o čitaoče,ovo dovoljno na temu jugognoze.

@threadreaderapp blog unroll