Vraćao sam se sa prijateljem sa jednoga eventa, prolazili pored hotela u čijem podrumu je noćni klub.
Odjednom se nešto zatrči prema nama i udari prijatelja, koji je padao glavom na rub pločnika. Skočio sam da ga odbacim da padne na travu, i probudio se iz kome 4 dana kasnije.
Odjednom se nešto zatrči prema nama i udari prijatelja, koji je padao glavom na rub pločnika. Skočio sam da ga odbacim da padne na travu, i probudio se iz kome 4 dana kasnije.
U sobi su mi se nalazila tri policajca. Kažu doktori mozak ti još uvijek krvari, ako ne uspijemo zaustavit, morat ćemo ti bušiti lubanju. Život ti je i dalje u opasnosti. Imat ćeš stalne posljedice, smanjen sluh na lijevo uho, metaliziran okus i miris, migrene, vrtoglavice.
Na tijelu nijedna masnica, šutali su me isključivo u glavu, pokušavajući me ubiti.
Kažu policajci nemoj nas krivo shvatiti, ali drago nam je da zbog toliko teških ozljeda, konačno se možda neće moći izvući. Kažu to im je već osmi napad, od prije poznati policiji kao dileri.
Kažu policajci nemoj nas krivo shvatiti, ali drago nam je da zbog toliko teških ozljeda, konačno se možda neće moći izvući. Kažu to im je već osmi napad, od prije poznati policiji kao dileri.
Policija je brzo došla jer su izazvali masovnu tučnjavu u klubu, i nas pretukli bukvalno usput dok su istrčali van.
Sve su snimile kamere.
Policija ih zatekla kako me šutaju u glavu, a ja u nesvjesti, i u lokvi krvi.
Sve su snimile kamere.
Policija ih zatekla kako me šutaju u glavu, a ja u nesvjesti, i u lokvi krvi.
Prilikom uhićenja, jedan od njih je šakom udario policajku u lice. Njemu je majka sutkinja. Drugome tata doktor, a sutkinja koju će "dopasti" slučaj njihova obiteljska prijateljica. Treći je sirotinja.
Svi debelo pozitivni na alkohol i droge.
Svi debelo pozitivni na alkohol i droge.
Ono što slijedi je sedam godina terora od strane hrvatskog krivosuđa, što boli više od bilo kojeg udarca kojeg sam primio te noći.
Nakon svega ovoga, ja sa Hrvatskom više ne želim imati uopće posla. Fizički mi je muka.
Ne mogu.
Stvarno više ne mogu.
Nakon svega ovoga, ja sa Hrvatskom više ne želim imati uopće posla. Fizički mi je muka.
Ne mogu.
Stvarno više ne mogu.
Prvi šok je uslijedio kada sam pozvan da dam iskaz u državno odvjetništvo.
Sutkinjin sin, onaj koji je, podsjećam, udario šakom policajku u lice, on uopće nije na nacrtu optužnice. Ova dvojica - "mladi punoljetnici", iako je najmlađi 23 godine u tom trenutku.
Sutkinjin sin, onaj koji je, podsjećam, udario šakom policajku u lice, on uopće nije na nacrtu optužnice. Ova dvojica - "mladi punoljetnici", iako je najmlađi 23 godine u tom trenutku.
Prijatelj i ja? Također na nacrtu optužnice.
Kaže državno odvjetništvo potukla se balavurdija, svi krivi za remećenje javnog reda i mira.
Kaže državno odvjetništvo potukla se balavurdija, svi krivi za remećenje javnog reda i mira.
Uspio sam ih potući argumentima.
Da smo se potukli, jelte, dvojica (kako tvrde) fetusa protiv dvojice visokih tridesetogodišnjaka, malo je vjerojatno da bi nas uspjeli skoro pretuči na smrt, a pogotovo bez ijednog primljenog protuudarca.
Uostalom: snimke, svjedoci, policija.
Da smo se potukli, jelte, dvojica (kako tvrde) fetusa protiv dvojice visokih tridesetogodišnjaka, malo je vjerojatno da bi nas uspjeli skoro pretuči na smrt, a pogotovo bez ijednog primljenog protuudarca.
Uostalom: snimke, svjedoci, policija.
Umjesto za pokušaj ubojstva, suđeno im je za nanošenje teških tjelesnih ozljeda, kao mladim punoljetnicima. Ročište se nije održalo punih sedam godina. Jedan ne dođe, otkazano, iako znaju gdje su. Svaki puta meni 1000 kuna troška. I tako, ponavljam, sedam godina.
Po mene je sutkinja slala policiju, iako nisam niti trebao biti tamo osobno, niti po zakonu bih smio kao žrtva biti u istoj prostoriji sa onima koji su me napali.
Štoviše, zvala me na privatni broj, vrijeđala, prijetila, tretirala kao da sam ja zločinac, a oni žrtve, govorila da će me "dovući gdje god ja se sakrio", pa "makar iz Londona". "Nema gdje mogu pobjeći, a da me ona ne može naći".
Tko je tu, ono, žrtva?
Tko je tu, ono, žrtva?
Pred svjedočenje su u praznom, mračnom hodniku sjeli obojica pored mene, svaki sa jedne strane. Kada smo ušli unutra, meni je sutkinja rekla da izađem van, jer će oni svjedočiti. Kada sam ja svjedočio, oni su bili unutra. Pred njima me tražila gdje mi obitelj živi, adresu,
brojeve telefona, imena i prezimena. Naravno da mi nije bilo svejedno.
Znao sam da će ići na to da me uhvati na trik: ako kažem da ih mogu prepoznati, lažem sudu, njih će osloboditi, mene kazniti, jer fizički nije bilo moguće, s obzirom da sam refleksno rukama zaštitio glavu,
Znao sam da će ići na to da me uhvati na trik: ako kažem da ih mogu prepoznati, lažem sudu, njih će osloboditi, mene kazniti, jer fizički nije bilo moguće, s obzirom da sam refleksno rukama zaštitio glavu,
a ako kažem da ne mogu, onda će reći da je to mogao počiniti bilo tko, a mi tu jadnu, nevinu dječicu optužujemo, što se točno i dogodilo.
"Vjerujem da je hrvatska policija uhitila prave ljude, s obzirom da su ih uhvatili tijekom počinjenja zločina. Nadalje, prepoznali su ih
"Vjerujem da je hrvatska policija uhitila prave ljude, s obzirom da su ih uhvatili tijekom počinjenja zločina. Nadalje, prepoznali su ih
svjedoci, te nadzorne kamere imaju sve snimljeno, uključujući i njihova lica. Štoviše, sami su priznali krivnju. Ako poštovana sutkinja ne vjeruje hrvatskoj policiji, ja im vjerujem."
Sutkinja: "Policija piše svakojake gluposti."
Sutkinja: "Policija piše svakojake gluposti."
Naravno da sam išao na pregled kod sudskog vještaka, obavio sve pretrage, i imam crno na bijelo sve.
Sutkinji to nije bilo dovoljno, ona je zatražila mišljenje svoga vještaka, i u tom zahtjevu je navela što želi da bude njegov zaključak.
Sutkinji to nije bilo dovoljno, ona je zatražila mišljenje svoga vještaka, i u tom zahtjevu je navela što želi da bude njegov zaključak.
Čovjek je potvrdio višestruke, teške ozljede, od više udaraca na više mjesta, da bi na kraju zaključak bio ono što je sutkinja naložila da bude - da me onaj čiji su roditelji sirotinja malkoc pogurnuo, a ja, pijan, izgubio ravnotežu i nezgodno pao. U četverodnevnu komu, jelte.
Nakon toga je sutkinja zaključila da nema osnove da se nastavi progon sina njene obiteljske prijateljice, bože moj, pa ćemo osuditi samo ovoga čiji roditelji nisu si prst i nokat sa sutkinjom, niti su sami suci.
Presuda je bila, pazite ovo, sedam mjeseci zatvora, ALI. To će biti zamjenjeno sa mjesec dana dobrotvornog rada, koji svi znamo da neće ni to odraditi.
Nemam pravo na odštetu.
Štoviše, u minusu sam.
Nemam pravo na odštetu.
Štoviše, u minusu sam.
Sudskih troškova mi je priznato samo 9000 kuna, koje ćete vi platiti, jer on, jadan, nema. Radi u Njemačkoj ilegalno, što znači da nema u Hrvatskoj prihode, pa jadan, nema odakle.
Da stvar bude još gora, i uvreda meni kao osobi, pravosuđu, pravdi i poštenju - sutkinja je zaključila slijedeće, uprkos snimkama sa sigurnosnih kamera hotela, svjedocima (uklj. zaštitare), medicinskom izvješću, policijskim zapisnicima, itd itd itd:
On je mene lagano odgurnuo, a ja, pijandura, izgubio ravnotežu i nezgodno pao, ozlijedivši se. On, duša od čovjeka, je "maramicom pritiskao ranu da zaustavi krvarenje, sve do dolaska hitne pomoći".
Pijan ko letva i nadrogiran ko zmaj, zamislite, a ipak mi spasio život. Heroj.
Pijan ko letva i nadrogiran ko zmaj, zamislite, a ipak mi spasio život. Heroj.
Mjesec dana dobrotvornog rada. Toliko moj život vrijedi u "njihovoj" Hrvatskoj.
Ta ista Hrvatska, od koje imam državnu nagradu za doprinos hrvatskoj kulturi. Nagradu Ujedinjenih naroda za rad sa djecom.
Mjesec dana dobrotvornog rada, sunce da ti jebem.
Ta ista Hrvatska, od koje imam državnu nagradu za doprinos hrvatskoj kulturi. Nagradu Ujedinjenih naroda za rad sa djecom.
Mjesec dana dobrotvornog rada, sunce da ti jebem.
Ne znam, vjerojatno patim od neke vrste stockholmskog sindroma, gdje te tvoja država ubija, a ti je i dalje, svemu usprkos, voliš, i pišeš knjige u njenu slavu, i predstavljaš je (u) svijetu u najboljem mogućem svjetlu.
Budala.
Budala.
• • •
Missing some Tweet in this thread? You can try to
force a refresh
