Thread by @p5o7ttY0lj8q6I7

tinejdžer/izbjeglica/milenijalac u ratu - thread
(nema horora, samo pozitiva, ako želite dodajte i svoja iskustva)

- odjeća, strogo kežual, svaki dan isto, jer nisi uspio ponijeti više od onog što stane u torbu

obuća - bijele adidas tene, dolazile su sa metalnim igličastim kramponima koje naravno nikad nisam uvrnuo jer koji će mi đavo

mamini prijatelji kod kojih smo bili smješteni u kladuši su imali kćerku mojih godina, s njom sam se ta prva tri mjeseca jedino i družio, u početku je bilo struje, dizali smo mnogo kaseta i pogledali bruku filmova, ali ja se sjećam samo gospodara zvijeri

preselili u pećigrad

nova sredina, navikavanje - drama
došla zima, našao na smetljištu metalnu konstrukciju sanki, ošmirglao, usjajio, neki stari stolar mi zakovo daske, bile dobre išle ko bob

svi smo visili po kafićima, to je bilo sasvim normalno (iako smo imali 12-13 godina), nismo ništa pili, blejali bismo, slušali muziku, igrali bilijar ili igrice, ako bismo imali koji dinar

prodavao cigare na komad i na kutiju, mogao uzeti u trampi od sitnijeg naoružanja šta god sam htio, ali nisam smio, jer bi me stari il daidža (koji prije dođe s linije) objesio za muda i propade biznis

socijalizacija - odlasci po humanitarnu i stajanje u redu za kruh u 3-4 ujutro, ako bi se prodavao

zaljubio se u Vilhelminu, nešto mi kao petljali ono dječije, dala mi da pročitam malu ilustrovanu bibliju, nikad joj je nisam vratio, ostala u stanu kad smo tokom autonomije bježali iz pećigrada

prvi susret sa religijom i prvi ulazak u džamiju - mati me natjerala da idem u mejtef jer svi idu u selu, hodža imbecil me zajebavo zbog prezimena jer mu je bilo neobično, a i zbog toga jer mi iz gradskih sredina nismo nikakvi muslimani, ekspresno odustao, odjebo i hodžu i mejtef

struje nema odavno, kao ni vode, odlazak po vodu na bunar je normala i svakodnevnica, kao da idem na posao 7-8 puta na dan

sa prijateljima pravio improvizovani monopol i improvizovane karte od kartona

mnogo se čita, manjim dijelom što su knjige zanimljive, većim što je dosadno

podijelili se međusobno, ratovali kamenjem, suma sumarum, svi u društvu posvađani, razbijena glava na dva mjesta, prvi put kad me "ranilo" pao u nesvijest

nismo nikad ratovali hićalicama i kuglama od gline jer to je za pičke (savitljiva motka na koju si naglavljivao kuglu od gline i onda bacao zamahivanjem)

s vremena na vrijeme bilo je profesionalnih kolača jer sam se družio sa Magi (Magriba), ona je isto doselila tu odnekud kao izbjeglica i njen tata je otvorio slastičarnu

pokušavali praviti luće od tegli (lampe na gaz il naftu) kako bi ih prodavali na pijaci, biznis propo, nismo bili dovoljno ozbiljni

krali voće ko u družbi pere kvržice, jednom jedva živu glavu izvuko, hodža Bećo mi zamalo rascopo glavu motikom, a imo je najbolje hašlame u tom rejonu

za jedan rođendan mi daidža kupio špinjetak i pepsi

nafuro se u školi na biologiju - pušto sjemenke graha da klijaju, gulio crveni luk, pokušavo napraviti mikroskop od naočala i ogledala koje sam našo na smeću, i to me brzo popustilo, jebo Levenhuka

kao mali egoistički šupak, naveče često razmišljao o tome kako bi bilo super da rat stane, jer mi niko blizak nije (još) poginuo (kasnije jesu, al rekli smo, nema horora)

uživali da se kačimo na zaprežna kola, a kočijaši bi nas tjerali, šibajući nas kandžijom, samo jednom pao sa kola izbjegavajući kandžiju, dobar skor

u jednom periodu redovno išao po mlijeko na Turbe (toponim), prolazeći tako prečicom svaki dan nakon muže (tad mrak uveliko hvata), kroz najveće lokalne mezarluke, dylan dog bi bio ponosan na mene

često smo u sezoni išli u kestene, iako ih nikad nisam volio jesti (ne volim ni danas)

išli na Lanište sa Civilnom zaštitom kopati temelje za izgradnju skloništa, što je na kraju ispala samo jedna velika malo bolja zemunica

Muhadžerluk Vol. 2 - izbjegli iz Pećigrada preko Kladuše u Bužim, pa u Cazin jer autonomija

živio u lugarskoj kući usred šume
- šta radiš danas poslije škole
- idem u drva (i tako svaki jebeni dan)

Leksikon
- omiljeni predmet - oštra sikira

zaljubio se u Dijanu, isto petljali na dječije, bilo nam top, "miješani brak" - ona domaća mještanka, ja izbjeglica, moj karton za humanitarnu plavi, njen zeleni

5. razred, drugo polugodište - probio uho (lijevo), bez pištolja medicinkom
pankeraš u najavi

u Cazinu nismo lunjali po kafićima jer to i nije normalno ko u Pećigradu što nam je bilo, samo saloni video-igara kad bismo imali koju marku

zbog epidemije žutice bio preventivno u Bihaću u bolnici na pregledu - negativan

primirje - bio kod tetke u Bihaću, cijelo ljeto se kupali na Uni iza vatrogasnog

tečić me dvaput izveo u diskoteku Galaksija, jednom izbila tuča

poželio sam imati kartu BiH prema Vens-Ovenovom mirovnom planu, bila je skupa, stajao bih pred štandom na staroj pijaci u Cazinu i dugo je gledao, kontam - vjerovatno zbog boja (vazda sam ja oko slika nešto)

doživio prvi put da mene cura bari, "ostavio" Dijanu, poletio za drugom ko srndać na solilo

preselili na Ćupriju (drugi dio grada), aufviderzen šuma

opet nova sredina, al top

kad ne padaju granate visimo na betonskom igralištu iznad škole Cazin II, navukli se na basket i nogotenis

nafurali se na stripove
kad nema novih stripova za razmjenu u gradu, pročito sve što je biblioteka imala o divljem zapadu

spasio mladunče gavrana, koje se zaglavilo iza šupe, tetošio ga u kući par dana, odletio

erotike (porno magazini) na cijeni, za dva komada sam trampio svoj šuriken i dva zagorova stripa brojevi oko 300

na Ćupriji ima vode non-stop, struje nema, u jednom periodu dolazi jednom sedmično 24h

čitam naveče dokasno, luća (svjetiljka na naftu) čadi, svako jutro sline crne ko da šmrčem brikete za roštilj u prahu

ukro čakiju iz jedne od onih montažnih prodavnica što su bile nanizane preko puta pošte u Cazinu, jebiga

živi se na nepomašćenoj i neposirenoj tzv. suhoj kljukuši (zapečeno tijesto,voda i brašno, eventualno jedan krompir) i grahu

desert - ponekad halva (bez šećera, samo zdravo,jes kurac, nije bilo šećera), a ponekad "šlag krema" od vode i mlijeka u prahu,ako bi došlo u humanitarnoj

nestašica brašna, stari se snašao za jednu vreću pšenice (nije samljevena), on na liniju, a ja tačke (civare/kolica) i u Ćoraliće po nju, od tad mrzim Lojićku (jaka uzbrdica na ulazu u Cazin iz pravca Kladuše)

često visimo u videoteci kod drugara, njegov stari drži

nemojte dozvoliti da vas tanka logika odvede na stranputicu pa da pomislite - zašto radi videoteka kad nema struje, radi zbog dijelova grada u kojem taj dan puštaju i zbog ovih što se kače i kradu struju

imam dvije top komšinice, obje tada 40+, od tad volim šlafreke nezavisno od boje i dezena

upisao kurs za radio-amatera bili smješteni gore u zgradi obdaništa, položio ispit P razreda (početnički nivo), zaboravio morzeovu azbuku

1994. pratili svjetsko fudbalsko prvenstvo na Maloj Lisi u nekadašnjoj prodavnici ispod zgrade, organizovali ljudi kolektivno gledanje, neko od ovih starijih donio svoj tv i nas koliko stane u prostoriju

mati mi našla u humanitarnoj polovnu vijetnamku, starije ekipe me gotivile zbog nje, tražili da se trampimo za nešto, nisam htio

zimi se znali nafurati na poker u pijenje vode, ako ne možeš piti vode onda čvoke pucaju (čvrge)

u manje kriznim vremenima bilo je onog praška za sok što neki zovu step i žvakaćih kent koje su unutra imale neku tableticu (mnijem šećer), sa sličicama automobila

prvi put sjedio u tenku T-55, to je bio onaj zarobljeni, čuvena "Crna udovica", njime su išli (nije transportovan na kamionu), iz Bihaća za Krupu preko Cazina pa stali na benzinskoj na Ćupriji da odmore

došla nova nastavnica, cijela škola se ložila na nju

jednog jutra u školi dijelili nove štofne teget karirane hlače i smeđe antilop cipele na čičak traku, u narednom periodu nas 90% dolazilo u tome u školu, ja nosio hlače, a cipele čuvo da imam nove kad nekud pođem

nastavnik fizičkog Milan karataš me ošamario jer nisam pratio u krugu dok je objašnjavao pravila košarke (zato što sam ih znao), ja pokupio stvari i pobjego iz škole

u periodima kad je Cazin intenzivnije granatiran, non-stop u kući, ucrvamo se od dosade, brat i ja između ostalog igrali "male košarke" u hodniku (koš od probijene kante) u jednoj utakmici on doskoči meni na nogu i slomi mi dva prsta, gips-longeta 20 dana

u bolnici upoznao nekoliko ranjenika i jednog što je malo okasnio sa sunećenjem pa navratio s linije na odsustvu samo da se osuneti

u toku jednog časa matematike neko čuvao kravu na Alincu (fudbalski teren u blizini škole), krava zamukala, bukvalno isti ton ko sirena za opštu opasnost, svi izletili na hodnik jer uzbuna - nema škole jeeeeeeiiiiii! nakon par sekundi - hladan tuš, vraćaj se nazad, jebem ti kravu

na dobrovoljnom literarnom konkursu za rodoljubnu pjesmu jedan donio pjesmu i čito pred razredom, uzeo neku o komandantu Savi i samo ono Sava zamijenio sa Alija, plakali smo i mi i nastavnica Šaza

na jednom času Adrijana je kroz suze pričala kako u njenoj zgradi živi porodica (mnijem profiteri neki) koja svakodnevno baca "stari" kruh u kontejner,nismo plakali, al smo pognutih glava gutali knedle i jebali im familiju u sebi, svako na svoj način, skrušeno, onako kako se moli

- naišo neki tužan period
- jesen, granate padaju
- zaljubio se u Almiru, ona ni mukajet
- jebem ti ovakav život
- da makar ima struje

bio ono popodne na Maloj Lisi kad je avion u padu zapeo za dimnjak od Incela i udario u zgradu, meni ništa, bratu komad stakla razbio glavu; nakon što su četalji tad fasovali tri aviona sa Udbine više ne polijeću, barem ne na Cazin, ali jebu artiljerijom i raketama,zvone zvončići

zimi se nafuramo na skijanje, sad smo odrasli, ne jebemo više sanke, samo skije (ko ima), ko nema, ima slićure (ligure) koje pravimo od gajbi za pivo, odrežemo onaj letvasti dio od drške, vrh zagrijemo u vreloj vodi, nikad otvoren plamen jer istopi, i iskrivimo na ladicu

jedno ljeto smo na Maloj Lisi pravili bent da se kupamo (branu za bazenčić), na onom potočiću niže željezare, ma živo blato, pravili tri dana, jednom se brčno i otišo se kući kupati, jebo bent, kaljuža

jedna izbjeglička porodica sa sela imala konje i držali ih u improvizovanoj štali u nezavršenom dijelu kompleksa zgrada, sa užitkom sam gledao kad ih timare

neko u izložbenom salonu firme RAD Cazin organizovao školu stonog tenisa, svi iz mahale se nafurali i pičili pinga ponga

zgrada moje škole Cazin I prenamijenjena u ratnu bolnicu, cijeli grad išao u školu Cazin II, bilo nam je predobro, sve raje što ima u gradu na jednom mjestu plus okolna sela, a nastava ofrlje, po 50 nas u razredu, što veli RTL - samo zabava

basket na igralištu Cazin II škole i padne granata na Puškare, mi zalegli, geleri u krajnjem dometu cvrče po igralištu,a busenje nas škropi,al bolje i zemlja u kosi neg geler u glavi

ko poznaje Cazin,zna koliko su udaljene te dvije lokacije i kolika je dolina Ćuprije između njih

Na Lisi sam se gotivio sa borcima kad dođu na dopust (Sana, Ključ, Prijedor, Petrovac), od svih njih najbliži sam bio sa trojicom - Gredelj, Ermin i Hajro, dvadesetogodišnjaci. Oni su cimerisali u jednom stanu i imali su struju, kod njih sam prvi put gledao "Dobar, loš i zao".

od kutija za tops (domaća jaffa) pravio sam sebi autobuse i obične i na harmoniku, izgledali su dosta realistično jer su u Kladuši svi autobusi bili oslikani logom Agrokomerca i Topsa
a od stiropora UNPROFOR-ske transportere i džipove

novija verzija, a i stara je bila slična

jednog dana sam dobio atlas sa historijskim kartama od kćerke mamine prijateljice, koja je bila malo starija od mene (4.srednje),i tog dana niko nije bio sretniji od mene, božemiprosti,ko da mi je dala, nije da nisam bio mušterija,al ta ću ja balavac 7.razred
čuvam ga i dan-danas

kad je prijateljev otac, koji je radio u Njemačkoj, poslao novac i sredio da izvuče svoju porodicu preko UNPROFOR-a, iz BiH, poželio sam da je i moj tata tamo i da imamo takav scenarij

jednom stari bio na dopustu i izležavamo se nešto po kući, on zaspo, brat tiho prne i zaviče bojni otrovi, i ja podviknem, stari ionako napet psihički, non-stop na oprezu, istripuje se izasna,skoči na prozor,počne njuškati, zove mater da ponese gaze, nas dvojica prasnemo u smijeh

on skonta pa se zavrati i pošamara nas obojicu džematile

boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije ćaća preko labrnje kad se zajebavaš na temu bojnih otrova

https://twitter.com/p5o7ttY0lj8q6I7/status/1230974531877117952?s=20

https://twitter.com/p5o7ttY0lj8q6I7/status/1230978006883225600?s=20

kad je probijen koridor 1995. dobio sam od rođaka iz njemačke tene marke geko meščini, sive sa narandžastom trakom, bile dobre top

Dakle, ljeto je 1995.preselili smo se u Slatinu, tu smo bili oko mjesec dana, nedovoljno da se naviknem, onda smo se vratili na Klisu, ubrzo potom sam se ispisao iz izbjeglica, a i rat je stao, jebiga.

Ne mogu više ničeg da se sjetim zasad,a i nestalo mi pive, valja u nabavku.

unroll please thank you @threadreaderapp