Koliko se ja razumijem u logiku, rekao bih da je isto razmišljanje koje je izglasalo Brexit jučer isključilo Engleske klubove iz ESL.
Pošto kapital ne trpi da mu navijači određuju kako će padati i rasti, slijedi premještanje stranih investicija iz PL u druge evropske lige.
Za parama će poći i igrači.
U roku od 5 do 10 godina, PL postaje, ako ne drugorazredna, a ono najslabija od liga Petice, sa perspektivom daljeg padanja.
To je samo prvi, evropski, dio priče.
Drugi dio je svjetski.
Pošto superliga, vjerovatno, neće zaživjeti u Evropi, a na planeti postoje mjesta koja imaju odlično iskustvo u pravljenju superliga, očekujem da u, ne tako, dalekoj budućnosti, preko sportskih kanala uživamo u derbiju
Arsenal FC Shanghai vs Chelsea FC Los Angeles.
Pobjednika u superfinalu čeka, ko bi drugi nego Bayern.
Naravno, i dalje iz Minhena.
Način na koji je Salmir Kaplan riješio svoj stambeni problem me podseti na jednu davnu situaciju, kada sam bio mlad, bio ljut i bio bloger, po imenu Corto Maltese: bljesak.info/vijesti/politi…
Svojevremeno, nagovorilo me da pokušam da materijalizujem svoje ratne zasluge.
Kažu: "Corto, ima neki fond koji gradi stanove za borce i RVI. Brzo, jeftino i kvalitetno. Konkuriši, iskoristi pogodnosti, da nisi džabe ratovao!"
Kontam, ne daj bože da je bilo za džabe, izvukli smo bar neriješeno.
Kako god, poslušah savjet, prikupih odgovarajuću dokumentaciju i javih se na konkurs.
Ovo dole je skraćena verzija moje prve žalbe.
Original je bio na tri kucane stranice bez proreda.
Krenimo redom. U noći s 11. na 12. juli Generalštab VRS-a, koji je odlučio da više od osam hiljada zarobljenika treba likvidirati, zadužio je pukovnika Ljubišu Bearu za hitno planiranje i provođenje masovnog ubijanja. Bearin zadatak je bio da smisli odovore na tehnička pitanja:
Kako ubiti nekoliko hiljada ljudi u dva-tri ili četiri dana na vrlo suženom prostoru, a da ostane što manje tragova, dokaza i glasova, i što manje ljudi povezanih krvavom tajnom?
Najprije je bilo potrebno odrediti lokacije adekvatne za likvidiranje. S obzirom da na konspirativni
imperativ, Beara je morao naći lokacije udaljene od naseljenih mjesta. S druge strane, morao je „pomiriti praktičnu želju da se mrtva tijela ne premještaju daleko od mjesta pogubljenja i nakanu da se, što je moguće više, prikriju ili uklone dokazi o zločinu“.
Ovo je prejako:
Dragan Truhli: Podigli nam spomenik, a mi živi
"'Na ovom mjestu je tijekom svibnja i lipnja 1945. godine izvršen zločin nad učenicima Domobranske dočasničke škole, posebnih odjeljenja karlovačke gimnazije, kao i nad pripadnicima hrvatskih oružanih snaga.
Broj žrtava nije poznat, cijeni se od 400 do 600 osoba, a imenici razrednih odjeljenja ove dočasničke škole se nalaze u Državnom arhivu Karlovac.'
To piše na spomen obilježju, koje su usred šume na području Babine gore kod Karlovca za vrijeme prošlogodišnjih
Dana hrvatskog šumarstva svečano podigli predstavnici Uprave šuma Karlovac. Obilježje je tom prilikom posvetio dekan Mrežnićkog dekanata, prečasni Milan Pavlek, a prigodni govor u čast 'mučki pobijenim učenicima domobranske škole' održao Mladen Šomek iz lokalnog ogranka