Thread by @BrankoMali

#Heidegger je rekao da "metafiziku treba preboljeti". Naputak je na mene djelovao tako da sam bez komplikacija prebolio Heideggera. Zbog toga sam razvio imunitet na postmodernu; i, kako ne gledam stvari kroz maglu delirija, sasvim jasno vidim metafiziku gdje netko vidi biologiju.

#lgtbq metafizika ima, naravno, malo veze s biologijom bilo kao s argumentom za bilo kao s argumentom protiv. Istinabog, riječ je o mentalitetu koji ima malo veze s argumentima, jer je osnovna intuicija inverzija: A istodobno i u istom smislu jest ne-A.

A metafizika uvijek polazi od osnova koje se ne mogu staviti u pitanje. Dokazivati očigledno nije moguće i znak je neobrazovanosti (Aristotel). Otud su zagovornici korozivnih društvenih reformi iskreno konsternirani kad im se netko suprotstavi. Oni vide što mi ne vidimo.

Ovdje ću napisati par riječi o pogrešnosti suprotstavljanja LGBTQ inverziji zbilje pozivanjem na biologiju i slične znanosti. Također, navest ću razloge zbog kojih mislim da su korijeni ove "ideologije" povijesno dublji od moderne znanosti.

(Thread će se, o čitaoče, nastaviti)

Ima jedna naizgled periferna stvar što na to ukazuje. Naime, zbog čega svaka inicijativa na radikalnu promjenu nečega biva prihvaćena bez pitanja, "zašto"? Odgovor na napad je uvijek u prvi mah elaboriran, kompleksan i, samim tim, neuspješan.

Zašto, recimo, ne upitati: "Zašto gej brak?"
Odgovor je jednostavan: pitanje se ne može postaviti, jer općinstvo u velikoj mjeri dijeli mentalitet inicijatora radikalne reforme. To je pouzdan znak pozadinskog utjecaja metafizike.

A metafizička se greška opovrgava samo metafizičkom istinom, nikakvim trkeljanjem o biologiji, evolucijskoj uspješnosti tradicionalnih institucija, superiornosti kapitalizma i sl. Stvar je preduboka i prestara za to. SJW bi mogao imati dublje korijene od liberalnog konzervativca.

Kako je KT godinama išao uglavnom na engleskom jeziku, neke od najbitnijih stvari će se tek prevesti na hrvatski. Jedan esej na ovu temu, dakle, postoji samo na engleskom. Dobro bi bilo pročitati ga, ali nije nužno, jer ovaj će thread biti, dijelom, njegov sažetak.

en.kalitribune.com/new-times-anci…

Esej se bavi pitanjem naizgled potpuno nevezanim temu, naime: zašto je Bog muško?
(zašto se pak ne zove Duško pitanje je za sebe).

Pitanje nije smiješno, znamo li da ga se postavljalo već u antičko doba. Razlog je otprilike ovaj: ako Bogu pripisujemo savršenstvo, kako mu onda možemo odreći kvalitete koje nisu svojstvene muškoj nego ženskoj prirodi?

Sigurno beskonačna ljubav me može isključiti majčinsku ljubav?

S druge strane, suvremeno pitanje - a zapravo politička zamjerka - zašto Crkva ne dopušta ređenje žena crpi svoju snagu upravo iz ovog, fundamentalnijeg pitanja.

Kad postmodernisti govore o "falusocentričnoj naravi Logosa" ili "patrijarhalnoj biti Zapadne (kršćanske) civilizacije" oni su bliže istini od njihovih konzervativnih protivnika. Jedan malo obrazovaniji katolički svećenik na to bi sasvim lako mogao ukazati.

Međutim, čini se da je takvih s pristupom javnosti veoma malo. Gledao sam Q&A mladog&cool američkog franjevca koji je pokušao objasniti, zašto su svećenici nužno muškarci. Nije međutim jednostavno ukazao na to da svećenik uprizoruje Kristovu žrtvu, a Dotični je bio muško.

Što je, naravno, osnovni premda ne i jedini razlog. Ima razlog i zašto je Riječ 'en arhe' muško, ali ne žurimo se. Uglavnom, fratrić je zaključio: "tako Crkva kaže". Pozvao se, dakle, u ovom slučaju neopravdano, na autoritet nastojeći pritom biti maksimalno "tolerantan".

Da ne duljimo, evo točnog odgovora:

Napomenut ću kako je ovo samo dio argumenta. U osnovi, rađanje ovdje treba shvatiti kao izgovaranje Riječi, a ne u analogiji s biološkim rađanjem potomstva. Ono u čovjeku što je najsličnije tome činu je verbum cordis ili riječ u srcu, neizgovorena riječ,

čije izgovaranje je uvijek udaljavanje od njezina izvornog oblika. Nitko nikad nije sama sebe potpuno artikulirao na glas, ali, kao čovjek, on to mora činiti. U Bogu, međutim, razlike između unutarnje i izgovorene riječi nema, dakle artikulacija je savršena.

Na stranu od toga, za našu temu je važno da gornji odlomak pokazuje kako nema nikakvog razloga da se rađanje riječi shvati na način spolnog dvojstva, jer dvojnost načela čina (energeia) i mogućnosti (dynamis) u Bogu ne postoji.

Razlog tomu je što ta načela nisu istovrijedna, odnosno jedno (energia) je više od drugog (dynamis).
U klasičnoj metafizici i teologiji ne postoji apsolutno ništa što nije u nekom hijerarhijskom, vertikalno orijentiranom, poretku višeg prema nižem.

Da bi muško i žensko načelo izjednačili, moramo stvari svesti na tvar, koja je načelo mogućnosti u prirodi, i onda napraviti radikalni, tehnički, zahvat u muškarca i ženu. Kad Andrea Dworkin kaže da je svaki seks oblik silovanja, ona nije daleko od istine.

Naravno, ako gledamo stvari iz njezinog, egalitarnog, ugla jednakovrijednih tijela. Kako je pretpostavka za to potpuni materijalizam jasno se pokazuje tko tu koga penetrira.

Naravno, svesti odnos spolova na interakciju dva različito ustrojena tijela moguće je samo u hard core pornografiji i postmodernoj misli. Ali to doista jest pretpostavka od koje feminizam, pa posljedično, i LGBTQ mora poći.

Vratimo se stoga hijerarhiji o kojoj govori Tomin odlomak i parafrazirajmo zaključak. Bog koji je Riječ, naime, nema božansku majku. Ali Riječ koja je utjelovljena nema ljudskog oca. Koliko je Otac potpuno Bog, toliko je i njegova ljudska majka potpuno žena.

Ovaj će se thread, o čitatelju, nastaviti kasnije.

Iz ovog kratkog ocrta jasno je kako greška u načelu vodi do katastrofalne greške u zaključku. Premda ni teologija ni filozofija nisu sistemi, oni su cjeline koje ne trpe nedosljednost. Ako je Bog mama i tata, Marija mu nije ljudska majka.

Uvjeren sam da bi ovo nekom modernom konzervativcu izgledalo kao gubljenje vremena. Međutim, ništa zato. Ja, kao i naši LGBTQ prijatelji znam da ne živim u modernom dobu, te da je otud konzervativac sasvim apartna pojavnost. Otud ni ja ne bih gubio vrijeme na njega.

Nasuprot tomu, gnostički dualizam, izražen u političkom pritiskom na Crkvu da se okane patrijarhata, prilično je dubokih korijena, znali to njegovi suvremeni zagovornici ili ne.

Stoga čekanje da proradi zdrav razum, kad je #LGBTQ u pitanju, polazi od krivih pretpostavki. Razum neće proraditi, jer riječ je o dubokoj intelektualnoj devijaciji koja dijelom crpi snagu iz prihvaćenih filozofijskih i političkih načela.

Nipošto nije riječ o nečemu što je palo s Marsa; prije su se pretpostavke epohe razvile do svojih krajnjih implikacija. I, kao što vidimo, te pretpostavke su prisutne od drevnog doba.

Da zaključimo, riječ je o procesu ponovnog "začaravanja" svijeta, ali takvog gdje vladajuće načelo nije red nego kaos.

Neka to, o čitaoče, bude dovoljno o ovoj temi
@threadreaderapp blog unroll