Thread by @elisbektas

Tableta koja čuva oči i štedi vrijeme

Siguran sam, draga djeco, da je svako od vas barem nekad u životu imao priliku gledati neki od onih neobičnih prizora kad neko pročita pjesmu od, recimo, Mileta Stojića ili par stranica iz jednog od onih voluminoznih romana Dževada Sergije

Karahasana na koje se vazda možete osloniti i koji sa sobom ne nose opasnost da ćete zaboraviti na kojoj ste stranici stali sa čitanjem i gdje čitalačko pregnuće trebate nastaviti, jer su u njima sve stranice iste pa odakle god da krenete čitati, odatle ste i trebali krenuti.

Ako niste vidjeli kad neko čita baš Mileta Stojića ili Dževada Karahasana, onda vala ne sumnjam da ste svi vidjeli kad neko čita poučne knjige Nure Bazdulj, jer njih mnogi čitaju a dokaz tome je to što se mnoga čeljad ponaša poput junaka iz Nurinih romana. Gledajući takve prizore

zasigurno ste morali uočiti i kako cijelo čitaočevo biće dramatično i dirljivo reaguje na uzvišeni podražaj umjetnosti. Neko uzvikne vau, neko oh, a neko bogami i ah, a neko opet krišom otare suzicu što su mu je tanani stihovi ili birane riječi pokrenule u oku. Neko se zacrveni

od strasti, a neko pobijeli od zaprepaštenja što su ih izazvali slikoviti a posve istiniti opisi zgoda i nezgoda kroz koje junaci ovih dijela prolaze da iz njih izađu još jači i još plemenitiji po uzoru na svoje autore. Ovo su samo one najčešće, a bude tu i još mnogo drugih i

katkad sasvim neobičnih reakcija čitalačkih fiziologija na silovite talase umjetnosti koji preplavljuju njihovu dušu onako kao jadranski talasi što noću preplavljuju sandoline po Neumu. Te su reakcije čvrst i neporeciv dokaz da umjetnost ne dotiče izravno nematerijalnu dušu, već

da do nje dolazi preko materijalnog tijela koje služi kao provodnik za prenos njenih impulsa i signala. To saznanje porodilo je upravo genijalnu ideju u umu jednog mog prijatelja, koji je inače vrstan znanstvenik i erudita širokih zanimanja, te tako poznaje i ljudsku anatomiju i

psihologiju i hemiju pa i farmakologiju.

- Ako umjetnost može djelovati na tijelo kao da ima materijalnu prirodu, zapitao se taj moj prijatelj, zašto ne bi bilo moguće skratiti put što ga njeni signali prelaze i djelovati na dušu što izravnije, ne zamarajući bespotrebno oči i

štedeći ih tako za korisnije zadaće?

Onda je otišao na posao, pa pravo u laboratoriju iz koje nije izašao tri dana i tri noći, a kad se pojavio na vratima laboratorije u ruci je držao evo ovoliku tableticu žućkaste boje koju je odvažno isprobao na sebi i to onako umoran i

iscrpljen, jer nije mogao čekati da vidi njene rezultate. A rezultati su bili impresivni. Tek što je progutao tableticu, oči mu se iskolačiše baš kao kod čitalaca poezije Hadžema Hajdarevića i po čelu mu poiskakaše napregnute žile, onako kao što iskoče onome ko čita poeziju

Mileta Stojića. Zatim u nekakvom skoro pravilnom ritmu stade šaputati riječi i uzdahe poput genijalno i ah i veličanstveno, a onda se te riječi i uzdasi stadoše pretvarati u uzvike kakve uzvikuju oni koji urone u čudesni svijet Karahasanove mudrosti. Na kraju mu se grudi stadoše

nadimati od nekakvog ushićenja koje se stapalo sa ganućem, a iz desnog oka mu poteče nekoliko suza koje se spojiše u jednu vlažnu liniju što se spusti sve do gornje usne, pa je moj prijatelj hitro poliza jezikom na način na koji to čine oni koji čitaju neki od romana Nure Bazdulj

pa ih to štivo uznese ka plemenitosti i to tako visoko da ih ni andski kondor ne bi mogao dostići. Nakon toga moj se prijatelj sav iscrpljen, ali sa izrazom zadovoljstva i blaženosti na licu, spusti u stolicu i ostade tako nekoliko časaka šuteći i osmjehujući se, jer je njegov

trud polučio savršen rezultat.

- Kako se osjećaš? Upitah ga bojažljivo, jer sam se ipak pomalo plašio zbog propratnih efekata nove i još neispitane tablete.

- Kako ću se drugačije osjećati nego ispunjeno i produhovljeno, odgovori on pomalo umornim ali ipak vedrim glasom.

Za samo dvije minute ova tableta mi je prenijela sve podražaje iz četiri knjige četiri različita pisca i evo bih ovog časa mogao otići da odgovaram na času lektire jer o njima znam sve što treba znati, a nisam morao izgubiti vrijeme da ih čitam.

- Ti si genije, brate moj, rekoh mu udivljeno, ali tek će vrijeme pokazati jesi li spasilac duha ili si mračni monstrum zbog čijeg ćemo čina stoljećima stenjati.

- I mene plaši mogućnost zloupotrebe i stoga će se proizvoditi tablete koje će prenositi podražaje samo jedne knjige,

jer ne može svako podnijeti i Hadžema i Stojića i Karahasana i Nuru odjednom. I ovaj će se lijek izdavati isključivo na recept, jer će po svoj prilici izazivati žestoku ovisnost.

- A možeš li, odvažih se da ga upitam, u proizvodnju pustiti i tablete za moju i Mršićevu knjigu?

- Šta ti pada napamet? uvrijeđeno uzviknu moj prijatelj i isprsi se u onoj svojoj stolici. Ja vodim uglednu farmakološku laboratoriju, a ne podrumsku laboratoriju za sintetičke droge. U proizvodnju će ići isključivo tablete sa podražajima knjiga priznatih i uglednih pisaca, a ne

tamo nekih entuzijasta koji nisu čak ni pokušali poezijom spasiti svijet.

- Dobro, bolan, šta se odmah ljutiš, rekoh pomirljivo. A možeš li barem napraviti tabletu za Šehićev roman, da ga konačno dovršim, jer mi ispadne iz ruke kad god sam ga pokušao čitati.

- Koji će ti kurac tableta za to, odgovori moj prijatelj. Polij se kantom vode i baci petardu kraj sebe i eto ti svih podražaja iz te knjige.

- Ček malo, pade mi napamet još jedno pitanje, zar ovaj tvoj izum neće uništiti izdavačku djelatnost u zemlji?

- Naravno da neće, odvrati prijatelj. Tu su djelatnosti sami izdavači već odavno uništili skupa sa ministarstvima za kulturu i ova tableta tu nit šta može pomoći niti odmoći.

Unroll please @threadreaderapp