Thread by @elisbektas

Šerif u Humu

penjući se ka basilijama trudio sam se ostaviti utisak zrelijeg no što sam odista bio

tom se nastojanju ne treba baš silovito podsmjehivati barem stoga što sam bio sam i što izuzev mog priznanja ne postoje drugi dokazi o njemu

negdje na polovini uspona zaustavio sam još uvijek žustar korak i stao zuriti u krivudavu liniju koja je izmilila na kamenitu stazu pa se pridigla gledajući me pravo u oči

riječ zmija suviše je svačija da bi se njome moglo opisati to čudno i duguljasto biće tamnosvjetlucave kože

bio je to poskok i to ne običan već ćeralica koja ne odustaje od gonjenja plijena kao njeni srodnici

ali zaustaviće je sunčev bljesak koji joj na oči položi bjeličastu maglu od koje ćeralica obnevidi

čisto humsko nebo dopuštalo je takav uzmak koji ne bi bio nečastan čak ni za mladića prepunog želje da svijetu pokaže vlastitu drčnost

no podne je već uveliko bilo prošlo pa bi pomoć sunca podrazumijevala odustajanje od cilja

da ne uljepšavam bio bi to bijeg natrag ka stocu

zato sam iza pojasa izvadio pištolj što sam ga krišom uzeo iz rođakove sobe i smireno obavio niz prostih radnji od ubacivanja metka u ležište pa do nišanjenja

ćeralica me je i dalje gledala pravo u oči

povukao sam okidač i pogodio je u vrat mada je laiku teško odrediti šta je na zmijskom tijelu vrat

ćeralici se tijelo zgrči od udarca kuršuma a koža joj u trenu postade zagasita

nestao je i pogled

prišao sam svom prvom trofeju ali na kamenitoj stazi bio je samo prostrijeljen svlak

prije svega nisam bio opijen niti je sunce bilo toliko snažno da bih dobio sunčanicu od koje me je još tada čuvao kačket sličan ovome što ga i danas nosim

nijedna zmija ne može tako hitro odbaciti košuljicu i šmugnuti pogotovo ako je primila precizan pogodak devetmilimetarskog zrna

a sam svlak ne može ispuzati iz guštara na stazu i zuriti nekome u oči

da nisam odgajan u najboljoj tradiciji racionalizma i materijalizma vjerovatno ne bih samo produžio uspon ka basilijama

došao sam do njegove kuće stopljene sa golemom stijenom i srdačno nazvao dobar dan

to dobar dan zvučalo je smiješno dok je nestajalo u odrini

tek što sam se okrijepio polovinom sočnog ljutunca stigla je i džezva

prva u nizu onih koje će biti popijene do narednog jutra

razgovarali smo o mnogo čemu

on već vičan načinu na koji valja izbjeći suvišne riječi i misli

ja onako kako razgovara mladić kojem samouvjerenost priječi da ijednu svoju riječ smatra suvišnom

te noći sam počeo učiti o suvišnim mislima i riječima

na kraju sam još samo pitanja postavljao

na nevelikom prozoru usječenom u debeli zid praskozorje je oslikalo nekoliko plavičastih i jedno zelenkasto brdo te precizno i dvaput izmjereno i jednom odsječeno nebo te cestu koja je načas nalikovala na moj prvi trofej

cesta mi ipak nije zurila u oči pa se pištolja za pojasom nisam ni sjetio

tada sam rekao

pa ovaj je prozor veći od čitavog svijeta

on na moje riječi skoro poskoči od radosti pa mi reče kroz osmijeh

ti znaš da se u mojoj kući ne pije ali pripremio sam izvrsnu lozovaču za tebe

ipak moraš znati da si se mogao vratiti dolje ne probavši je

da nisi odbacio suvišnost tada ne bi mogao izgovoriti ništa smisleno i istinito i ja bih sada pravio novu kafu da je ispijemo prije tvog odlaska

otada je prošlo skoro trideset godina i ja još se još uvijek trudim ostaviti utisak zrelijeg no što odista jesam

vidio sam još nekoliko prozora većih od svijeta i naučio zuriti drugome u oči

ali nikada nisam saznao ko se razgolitio preda mnom na kamenitoj stazi koja vodi u basilije

i nikada više nisam pucao u neku životinju

Unroll please @threadreaderapp