Bajka o cvijeću
U jednoj dalekoj zemlji, toliko dalekoj da joj se ime usput izgubilo, živjela su dva generala koja su voljela cvijeće.
Jedan je cvijeće volio prije rata, drugi ga je volio nakon rata.
Jedan je volio maćuhice, drugi ružice.
U jednoj dalekoj zemlji, toliko dalekoj da joj se ime usput izgubilo, živjela su dva generala koja su voljela cvijeće.
Jedan je cvijeće volio prije rata, drugi ga je volio nakon rata.
Jedan je volio maćuhice, drugi ružice.
Jedan je bio topla očinska figura, a drugi je, nasuprot njemu, bio topla očinska figura.
Jednom su njegovi vojnici klicali, drugom su njegovi vojnici ljubili ruku.
Jedan je general istrijebio hiljade ljudi, jer mu je bilo dopušteno.
Jednom su njegovi vojnici klicali, drugom su njegovi vojnici ljubili ruku.
Jedan je general istrijebio hiljade ljudi, jer mu je bilo dopušteno.
Drugi nije istrijebio hiljade ljudi, jer mu je bilo zabranjeno.
Onaj koji je istrijebio hiljade završio je na robiji i čitav svijet zna kakvo je čudovište bio.
Onaj koji nije istrijebio hiljade ljudi još uvijek nije završio i njemu još uvijek ljube ruku.
Onaj koji je istrijebio hiljade završio je na robiji i čitav svijet zna kakvo je čudovište bio.
Onaj koji nije istrijebio hiljade ljudi još uvijek nije završio i njemu još uvijek ljube ruku.
Ali ne više kao generalu. On je sada čistač ljudskih duša.
Kada mu dođe nečista mlada duša da bude očišćena, on vlastitom rukom istjera njenu prljavštinu kroz mladi i treperavi ud. Potom tu prljavštinu mlade duše proguta kao dokaz vlastite posvećenosti.
Kada mu dođe nečista mlada duša da bude očišćena, on vlastitom rukom istjera njenu prljavštinu kroz mladi i treperavi ud. Potom tu prljavštinu mlade duše proguta kao dokaz vlastite posvećenosti.
Bog tog generala nije poput našeg Boga. To je jedan čudan i šutljiv Bog.
Ni jednom ni drugom generalu ja ne sudim. Možda bih i sudio, ali ja se suviše plašim Boga i suviše volim Boga da bih mu bio neposlušan.
Ni jednom ni drugom generalu ja ne sudim. Možda bih i sudio, ali ja se suviše plašim Boga i suviše volim Boga da bih mu bio neposlušan.
Pošto im ne sudim, nema potrebe ni da vagam njihova djela. Uostalom, od kakvog bi značaja bilo moje vaganje.
Kao uredan građanin dobro znadem da je veći monstrum onaj koji je istrijebio hiljade ljudi od onog koji čisti nečiste mlade duše pijući tu nečistoću sa njihovih udova.
Kao uredan građanin dobro znadem da je veći monstrum onaj koji je istrijebio hiljade ljudi od onog koji čisti nečiste mlade duše pijući tu nečistoću sa njihovih udova.
Na kraju krajeva, šta se mene tiču djela ta dva generala u toj dalekoj zemlji, toliko dalekoj da joj se ime usput izgubilo.
Ja živim ovdje, gdje je i zlo tako obično i skoro pitomo.
Ja živim ovdje, gdje je i zlo tako obično i skoro pitomo.
Ali nekakvo muklo gađenje nemoguće je odagnati, a nije da ne bih volio.
Zar mislite da uživam u mučnini koja se javi svaki put kad u mojoj blizini zamirišu maćuhice ili ružice?
Gađenje, srećom, brzo mine, a kada podignem glavu ugledam građane još urednije od mene.
Zar mislite da uživam u mučnini koja se javi svaki put kad u mojoj blizini zamirišu maćuhice ili ružice?
Gađenje, srećom, brzo mine, a kada podignem glavu ugledam građane još urednije od mene.
Oni me gledaju u čudu i ja nekako znam da oni vjeruju kako ja sve ovo umišljam.
Pa da, umišljam, sada evo i ja to shvatam.
Ali čak i iz obmane može se nešto naučiti.
Pa da, umišljam, sada evo i ja to shvatam.
Ali čak i iz obmane može se nešto naučiti.
Ja sam evo naučio da sudovi mogu vagati djela, ali da samo Bog može vagati njihove strašne sjene, koje nam noću pred prozorima lebde.
Unroll please @threadreaderapp
