Thread by @elisbektas

Tajni agent Osman

Osman je uživao u prilici da skoro čudotvorno oplemenjenim čulima iskusi nove, dotad nepoznate senzacije. Dr. Karahmet je obavio savršeno uspjelu operaciju, koju ne bi bilo netačno nazvati ni čarolijom ili alhemijskim zahvatom u najdublje tajne neurologije.

Nekada su za dosezanje takvih vrhunaca ljudskog pregnuća bila potrebna stoljeća ili decenije, ali tok se vremena odskora ubrzao u mjeri koja izaziva nevjericu. Osman se sjećao kako je još samo prošle godine češkao svog mačora Šamšira, zavideći mu na sposobnosti da u trenu uoči

tek izlegle insekte, skoro nevidljive ljudskom oku. I kako je sa rezignacijom prihvatao biološka ograničenja vrste kojoj pripada.
A onda su se događaji počeli odvijati kao na filmu. Mladog i perspektivnog operativaca Obavještajno-sigurnosne agencije, savršenog zdravlja i pri tom

još neoženjenog, šef odsjeka pozvao je na razgovor i bez okolišanja ga upitao da li bi kao dobrovoljac učestvovao u eksperimentalnom medicinskom programu. Neću te lagati, rekao mu je šef, rizik postoji, ali jedva da je veći od rizika u ganjanju sa ovom radikalnom bagrom. Ali ako

sve bude kako treba, nagrada će biti višestruka. U svakom slučaju, šta god da odlučiš, ovaj razgovor nismo nikada vodili niti ikakva eksperimentalna medicinska operacija postoji, zaključi šef i reče Osmanu da uzme dvodnevni odmor kako bi na miru mogao razmisliti o odgovoru.

Ta dva dana Osman je proveo ljenčareći i ne razmišljajući o odgovoru, za kojeg je odmah znao kakav će biti a već krajem sedmice nad njim su počeli sprovoditi neuobičajeno detaljne i iscrpljujuće, a ponekad i bolne eksperimente i pretrage. Povremeno je razgovarao sa dr. Karahmetom

koji mu je o predstojećoj operaciji govorio u granicama Osmanovog znanja i razumijevanja, uvjeravajući ga da se nema čega plašiti. Osman je ta uvjeravanja smatrao izlišnim u mjeri u kojoj su se odnosila na njega, ali nekoliko je puta od doktora tražio garanciju da Šamširu neće

biti nanijeta nikakva šteta.
Štetu i tebi i njemu mogu načiniti jedino ako mi ruka zadrhti, na kraju mu uz osmijeh reče dr. Karahmet, koji je u časovima dokolice pod snažnom lupom ispisivao kur'anske ajete na zrnima riže. To što ćemo raditi nije transplantacija koja je, s aspekta

savremene neurologije prilično mesarski posao. Ovdje je riječ o prefinjenoj neurološkoj rekombinaciji i induciranju svojevrsnog simbiotskog odnosa između tebe i tvog mačka. Zahvati na samom tkivu biće minimalni i obavljeni isključivo na onom koje je regenerativno. Svrha ove

operacije nije liječenje već stimulacija neuroloških centara koji upravljaju čulnom percepcijom, odnosno proširivanje tvojih perceptivnih potencijala. Nešto poput apgrejda softvera, dovrši dr. Karahmet svoj ekspoze a Osman klimnu glavom kao da je sve razumio.
Osman se uplašio tek

kada je dejstvo narkoze popustilo i kada je došao sebi u izolovanoj bolničkoj sobi. Umjesto poboljšane, nije imao nikakvu percepciju. Zatim je osjetio kako mu nečije ruke dotiču glavu i sa nje skidaju zavoje. Soba je izgledala neobično, ali to je pripisao omamljenosti od

benzodiazepina. Boja skoro da nije bilo, a perspektiva je bila mutnjikava. Osman je, međutim, sa čuđenjem shvatio da mu je periferni vid drugačiji, da bolje uočava detalje od velikih objekata. Ustao je i krenuo ka prozoru, koristeći noćni ormarić i sobni stolić kao ispomoć.

Sa prozora se pružao pogled na bolničko dvorište po kojem su pacijenti šetali u pratnji posjetilaca ili sjedili na klupama, pušeći i sladeći se voćem. Osmanovo čuđenje se poveća kada je shvatio da mu ne promiče nikakav pokret unutar vidokruga, pažnju mu je privukao čak i vrapčić

koji je na grani udaljenoj dvadesetak metara od prozora okretao svoju glavicu tamo-amo. A onda je ugledao nešto od čega se skoro nakostriješio.
Iz grma kraj klupe na kojoj je sjedio desetogodišnji dječačić, tužan što ni danas, kao ni bilo kojeg drugog dana nije imao posjetu,

izađe neobičan čovjek, čije je tijelo, za razliku od svega ostalog što se moglo vidjeti s prozora, bilo u jarkim, purpurnim bojama. I, također za razliku od svega ostalog, bilo je nekako fluidno, kao da nije načinjeno od čvrste tvari. Čovjek je stao ispred dječaka koji ga nije

primjećivao. Osmana prenerazi to što je obrise dječakovog sićušnog tijela mogao nazrijeti čak i kroz tijelo neobičnog posjetioca.
Uznemiren prizorom, iz grla pusti dotad nepoznat glas, nalik na režanje, a gornja usna mu stade titrati. Premda prilično udaljen, plamteći čovjek

nekako je čuo Osmana i pogledao ka prozoru. Kada su im se oči susrele, neznanac se strese od nelagode i nestade u grmu, jednako iznenadno kao što se iz njega pojavio.
Premda zbunjen, Osman je bio zadovoljan ovom demonstracijom svojih unaprijeđenih čula i efektom kog je ostavio na

neznanca. To je u tajnim operacijama moglo biti od velike, pa i presudne koristi. Ipak, nije mogao u potpunosti uživati u toj maloj pobjedi, jer ga je ščepao nagon za mokrenjem. Okrenu se i pogledom pretraži sobu, pa, shvativši da mu niko

nije pripremio posudu s pijeskom, pusti ljutit i prodoran mjauk, protestujući protiv tako nedopustivog odnosa.

Unroll please @threadreaderapp