Thread by @elisbektas

Crtica o poganluku u svijetu znanosti

S vremena na vrijeme korisno je prisjetiti se da je grandiozni um u svijetu fizike i matematike, ser Isak Njutn, ujedno bio i veoma rigidan i konzervativan vjernik. Danas bismo ga nazvali fundamentalistom, a oni malo hrabriji među nama i

arogantnom budaletinom, pa čak i licemjernim pokvarenjakom, ne odstupajući pri tom puno od istine. Korist od takvog podsjećanja barem je dvostruka – prije svega, povjerenje što ga poklanjamo autoritetu iz određene oblasti nećemo olako protezati na sve oblasti njegovog mišljenja i

činjenja. Pored toga, imaćemo dokaz da briljantnost u svijetu egzaktnih nauka nije sasvim pouzdan žirant etičnosti i razboritosti izvan tog svijeta. Neko će, ne bez osnove, prigovoriti da bi bez pregnuća ovog engleskog aristokrate svijet u kom živimo bio lišen mnogih tehničkih

pogodnosti. To je tačno samo u mjeri u kojoj smo Njutnu spremni priznati status natčovjeka, incidenta koji je spušten na svijet da bi čovječanstvu donio blagodet znanja. Ja lično skloniji sam vjerovati da su veliki adepti, pogotovo u polju egzaktnih nauka i znanosti, tek nekakvi

fermenti koji zgušnjavaju i ubrzavaju gibanje onoga što bismo mogli označiti kao svjetski duh. Jer Njutn je kao takav nemoguć bez svojih prethodnika koji su mu utirali puteve kroz pustinje i prašume fizike, baš kao što je i beznačajan bez onih koji su staze što ih je on utabao

pretvorili u široke i prohodne drumove. Kao uglednog člana udruge britanskih znanstvenika, odlikovanog viteza Isaka Njutna nisu odlikovali i maniri što ih dječački dio naše duše pripisuju plemićima. Štaviše, bio je veoma prgavo i neugodno stvorenje, koje se nije libilo poslužiti

čak i prijetnjama, podmetanjima i gnusnim lažima da bi diskvalificirao svoje suparnike u trci za društveno priznanje. Način na koji je upražnjavao vjeru bio je vulgaran, usuđujem se reći i pritupast, svojstven ljudima koji vjeru doživljavaju kao trgovinu. Što se čovjek više

upoznaje sa tom mračnom stranom ser Isaka Njutna, sve više ga obuzima nespokoj, pa i gađenje pred činjenicom da je jedan od titana nauke bio takav zadrti tupan u vjeri i takva pogan u odnosima spram drugih ljudi, poglavito spram kolega. A opet, ponešto od svega toga mu, htjeli –

ne htjeli, moramo oprostiti na račun impozantnog znanstvenog opusa kojim je zadužio čovječanstvo. Što nas dovodi do ključnog pitanja – ako već imamo zarad čega halaliti jednom Njutnu njegove poganštine i neljudskosti, zarad čega ih, za Boga miloga, halalimo jednom

Muhamedu Filipoviću, posjedniku bezvrijednog znanstvenog opusa i subjektu kojeg bi se svaka akademija koja drži do sebe sramila držati i za portira, kamoli za svog uglednog člana? Da se odmah razumijemo, Muhameda sam Filipovića imenovao iz razloga reprezentativnosti, no, avaj,

nije on usamljen egzemplar zagađenosti ovdašnjeg naučnog i znanstvenog svijeta. Da je problem samo u njemu, to bi se nekako i dalo izdeverati, ako ništa drugo, biologija, sa svojim neumitnostima, umjela bi riješiti to pitanje. Ovako nam preostaje da vjerujemo u postojanje onog

drugog, boljeg svijeta, jer sve je manje nade da ćemo na ovom svijetu dočekati da za ulazak u krug besmrtnika duha bude potrebno, pored sklonosti ka raznim poganlucima i samoljublju, a u ovdašnjim slučajevima i ka doušništvu i poslušništvu, još i nešto istinskog znanja, te djelo

univerzalnog značaja i vrijednosti. Srećom, ostaje nam humor, koji, ako već ne može poslužiti kao oružje, može bar kao terapija – ako već ne možemo rastjerati ublehaše iz svijeta nauke, možemo ih barem podjebavati i ismijavati ih. A Allah najbolje zna.

Unroll please @threadreaderapp