Thread by @elisbektas

Doći ću u Torino i imaću rezervaciju sobe u hotelu Roma

Čovjek sam prost i jednostavan, a neki bi rekli i prizeman i skučen. To znači da spavam kao uredan građanin i da me iz sna ne bude slutnje i nemiri, već budilnik. Oh, ne ustručavajte se, slobodno je izgovorite, ne

zadržavajte u ustima tu riječ malograđanin. Ne, nećete me njome uvrijediti, i malograđaninu je dopušteno imati dovoljno razbora da zna koje su riječi tačne. No vidite, sinoć sam se prenuo iz dubokog sna, onako kako mačke skoče kada predosjete zemljotres. Pouzdano znam da sam

sanjao, ali sadržaj tog sna nije ostavio svoje otiske u sjećanju. Samo osjećanje da je bio živopisan i dinamičan, a vjerovatno i pomalo dramatičan. To ubjeđenje obrazlažem činjenicom da sam odmah po otvaranju očiju bio potpuno razbuđen, da sam bio oznojen i da sam u čulima

osjećao odraze glasovnih, svjetlosnih i aromatskih senzacija, suviše prepletenih i suviše slabih da bih mogao razvrstati ih i klasificirati. To je buđenje bilo neobično i zbog imperativa sa kojim sam izašao iz sna i ustao iz postelje. Jednostavno sam znao šta moram raditi. Pa sam

i uzeo raditi to - tražio sam Walthera. Pogledao sam u gornjem djelu ormara, potom na nižim policama. Ne našavši ga tu, stao sam sistematično pretraživati čitav stan. U meni je rasla ljutnja, bio sam kivan prije svega na sebe sama jer nisam u stanju pronaći jednog običnog

Walthera. Pomišljao sam i da ga je Srđan pronašao i uzeo bez pitanja, ali sam obuzdavao tu ljutnju izraslu na nepotvrđenoj pretpostavci. Ne znam koliko je trajala ta pretraga, možda pet, možda i čitavih deset minuta. I nije sprovedena do kraja, već je nasilno prekinuta jednom

mišlju. Dobro, ne baš mišlju, već odbljeskom jednog sjećanja. Sjetio sam se da sam tog Walthera, što ga tražim po stanu, prodao još dok sam bio aktivno vojno lice. Prije više od petnaest godina. Zapalio sam cigaretu i pogledao na sat. Bilo je 3:25. Onda sam pogledao kroz prozor

i stresao se od nelagode. Napolju, govorio mi je neki unutrašnji glas, nije 3:25. Napolju nije nijedno vrijeme. Sjeo sam da dovršim cigaretu i ponovo sam osjetio umor i pospanost. Prost i jednostavan čovjek poput mene ne dvoji da je važnije naspavati se nego tumačiti neobične

znakove i tragove u ovoj zgodi sa Waltherom. Dok sam tonuo u san, svijest je uhvatila još jedan odbljesak sjećanja. Sjetio sam se da ujutro, odmah po buđenju, moram rezervirati sobu u hotelu Roma u Torinu. Zašto u tom hotelu? Zato što sam čuo da se u njemu tako čvrsto spava,

da nema te slutnje i tog nemira koji će vas prenuti iz sna jednom kad utonete u njega.

Unroll please @threadreaderapp